Predmet meseca u kibicfensteru Gradskog muzeja: “Detalj parka sa rascvetalim žbunjem” autorke Jelene Čović

Predmet meseca u kibicfensteru Gradskog muzeja: “Detalj parka sa rascvetalim žbunjem” autorke Jelene Čović

Detalj parka sa rascvetalim žbunjem, oko 1906, ulje na kartonu (Gradski muzej Subotica), foto: Jelena Čović

Izvor: Gradski muzej Subotica

07.06.2024

Kategorija: Subotica

“Detalj parka sa rascvetalim žbunjem” autorke Jelene Čović (Subotica, 1879 – Subotica, 1951), prve akademske slikarke Subotice, pripada maloj grupi njenih sačuvanih pejzaža svetlije palete, kao što je slika malog formata “Palić”(oko 1904) i nešto veća “Velika terasa na Paliću” iz 1929., koje se obe nalaze u Zavičajnoj zbirci dr Vinka Perčića u Subotici.

Slika iz zbirke Gradskog muzeja Subotica, prikazuje osunčani detalj parka sa puteljkom u sredini između dva raskošna procvetala žbuna. Dinamiku unose ne samo koloristički efekti nego i kontrast osunčanih, svetlih partija, te senoviti tamni delovi.

Delo prikazujemo kao predmet meseca juna, u vreme trajanja gostojuće izložbe “Remek dela Umetničke kolonije Nađbanja iz privatnih zbriki”, ali i u periodu kada su slikari posećivali ovu značajnu likovnu koloniju koja je praktikovala slikanje u prirodi.

Jelena Čović u svojim kratkim autobiografskim beleškama navodi 1903. i 1904, jul i avgust mesec, kao termine koje je provela u slobodnoj slikarskoj školi umetničke kolonije u Nađbanji (danas Baia Mare, Rumunija), a kao tamnošnje profesore navodi slikare Belu Ivanji Grinvalda (Iványi-Grünwald Béla), Ištvana Retija (Réti István) i Karolja Ferencija (Ferenczy Károly). Ne znamo u kolikoj meri je verodostojan i precizan taj deo njenih beleški jer se sa studija u Minhenu 1903. vratila sredinom juna, a samostalna izložba joj je otvorena 4. jula i trajala još dva dana, što naravno ne isključuje da je nakon toga otputovala u Nađbanju.

Takođe, u drugoj polovini juna 1904. je slikala i držala časove na Paliću, što opet ne isključuje da je u daljem letnjem periodu boravila u Nađbanji. U Bačmegyei naplo-u 23. juna 1904. pišu: „Subotička slikarka Jelena Čović, koja je bila odlična studentkinja Ažbeove škole u Minhenu, sada se odmara i slika prekrasne pejzaže Palića. Po slikarkinoj izjavi, palićki pejzaž je toliko lep i orginalan, bogat bojama – naročito u satima zore i zalaska sunca – da bi mnoge slikarske četkice našle tu objekat svoje inspiracije… Stanuje u vili Demidor“ (Vila Demidor i danas postoji u ulici Josipa Hegediša, blizu jezera, vlasnik je bio plemić, pozorišni glumac, a kasnije i pravnik, dr Imre Demidor).

Ono što ona ne navodi, a nalazimo među vestima lista Bácskai Hirlap 9. jula 1905, da je tog leta primljena u slikarsku školu u Nađabanji. Ištvan Reti je navodi na listi učesnika jedino 1906. Da li je došlo do greške u memoriji slikarke ili je Reti pogrešio? Dilemu rešava jedna od molbi gradskom veću Jelene Čović, koje se čuvaju u Istorijskom arhivu Subotica. Dokument otkriva da je ona leto 1906. provela u Nađbanji i to na poziv Državnog slikarskog udruženja. Bilo kako bilo, možemo zaključiti da je leta 1904. u slikarstvu Jelene Čović nastupila orijentisanost ka slikanju u prirodi – po čemu je inače bila poznata likovna kolonija u Nađbanji, a njeno slikarstvo  postepeno stiže u fazu svežeg kolorita kao uticaj plener-slikarstva i okretanja ka temi pejzaža.

Jelena Čović je prva među subotičkim umetnicima koja je radila u Nađbanji, boravila je tamo pre Šandora Olaha (Oláh Sándor), Arpada G. Balaža (Balázs G. Árpád) i Bele Farkaša (Farkas Béla). Takođe spada u malobrojne žene-učesnice iz Vojvodine, među kojima nalazimo i ime Irme Telbis iz Kikinde, Beatrise Šoljmoš iz Sente i Zore Petrović rodom iz Banata. Određenim brojem pejzaža koje se mogu datirati nakon 1904. ona spada u grupu umetnika sa ovih prostora koji se u dijalogu sa prirodom oslobađaju akademizma i minhenskog realizma.  

Pojava Jelene Čović, prve profesionalne slikarke na likovnoj sceni Subotice i šire regije, bila je s jedne strane odraz globalnih društvenih i umetničkih dešavanja – unutar toga razvoja lokalne likovne scene, a imalo je veze i sa sveukupnim talasom feminističkih pokreta te pojavom edukovanih žena, profesionalnih stvaralaca. Njeno umetničko delovanje odvijalo se u vreme kada secesija trijumfuje svetom i unosi novu duhovnost u kojoj je centralno mesto zauzela žena kao ikonografski lajtmotiv, a profil Subotice se menjao izgradnjom velelepnih objekata u stilu secesije – ovaj aspekat pominjemo jer se u mesecu junu slavi Svestki dan secesije. Bio je to period kada je negovanje umetnosti jačalo i postajalo činilac u društvenom životu subotičkog građanstva, te su se slike slične priloženom primeru mogle naći na zidovima građanskih enterijera.

Tekst: Olga Kovačev Ninkov, Gradski muzej Subotica

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.