Ostaci subotičkog „Crnog kupatila“ pretvoreni u smetlište: Niko za 50 godina nije bio „nadležan“ za ovaj prostor (FOTO)

Ostaci subotičkog „Crnog kupatila“ pretvoreni u smetlište: Niko za 50 godina nije bio „nadležan“ za ovaj prostor (FOTO)

Crno kupatilo, foto: NJ/Magločistač

Da li ste se ikada zapitali kako su se ljudi kupali pre vek i po? A da li ste znali da je Subotica već tada imala izgrađen moderan velnes centar koji je bio smešten u strogom centru grada? Danas, nakon više od 140 godina, Subotičani još uvek čekaju na izgradnju velnes i spa centra na Paliću, dok je kupalište koje smo nekada imali, čuveno „Fekete kupatilo“, u međuvremenu uništeno i pretvoreno u smetlište.

Koliko Subotičana danas zna šta se krije iza kapije pod brojem 12, u ulici Dimitrija Tucovića, u objektu koji je izgrađen u stilu neorenesanse?

Foto: NJ/Magločistač

Novinar i pisac, Boško Krstić, svojevremeno je u knjizi „Subotičke senke“ naveo da se svakog letnjeg dana tu kupalo na stotine kupača, na smenu, sa tačno određenim mestima za sunčanje, te da je „Crno kupatilo“ za sve momke i devojke bilo mesto iz snova – drugi svet.

„Slušala se muzika, gledale devojke, ljubilo po kabinama“, pisao je, između ostalog, Krstić, navodeći da su mladi tada, osim glavnog ulaza koji je bio iz Dimitrija Tucovića, bolje pamtili onaj drugi, iz uličice Subote Vrlića, paralelne sa Zmaj Jovinom, kroz koji se ulazilo u taj čuveni – drugi svet.

Pozvonila sam na interfon jednog od 10 stanova i zamolila stanare da me puste unutra. Do dvorišnog dela vodi kratak hodnik plavih zidova sa motivima koji nagoveštavaju da je nekada ovde bilo života, da se na stotine ljudi svakodnevno okupljalo na ovom mestu kako bi se kupali, trenirali ili upravo na ovom mestu naučili da plivaju. Jedan od njih je bio i Subotičanin, Ljudevit Vujković Lamić, koji danas ima 84 godine, ali se svega seća kao da je bilo juče.

Mađar So, 12. januar 1969. godina, foto: Istorijski arhiv Subotica

„To je bilo jako lepo uređeno, tepisi dole, separei sa kadama, za pedikir, za frizer. Kada se završilo sa kupanjem, čovek je ostajao tamo da se odmori, moglo se sedeti i čitati novine. A dvorište je bilo popločano letvama, i tamo se leti moglo ležati, sunčati…“, priseća se naš sugrađanin.

Vujković Lamić ističe da Subotica ima još „takvih sramota u gradu mnogo više“, osim „Crnog kupatila“ i „Hajzlerovog kupatila“, čiji ostaci se takođe nalaze u centru grada, u ulici Petra Drapšina.

„Imamo i nekoliko kuća koje su srušene, kao što su prve kuće arhitekte Ferenca Rajhla koje su se nalazile u ulici Vase Stajića. Sramota je to za grad. Mogu razumeti da se ruši nešto što je bezvredno, ali meni je to vredno – to je i moje! To su ipak uspomene kojih se ja sećam, i jako mi je žao…“, poručuje on.

Ko je odgovoran za uklanjanje smetlišta?

Nakon jednog veka rada, „Crno kupatilo“ je zatvoreno, pa se tako u srcu Subotice, na 50 metara od Gradske kuće, nalaze samo obrisi nekadašnjeg kupatila koje je zbog nebrige i nemara potpuno propalo i pretvoreno u gradsko smetlište. U proteklih 50 godina nijedna gradska vlast, ali ni sami stanari, nisu smatrali važnim da konačno urede ovaj prostor.

Foto: NJ/Magločistač

U odgovoru Sekretarijata za imovinsko-pravne poslove Gradske uprave Grada Subotice navodi se za Magločistač da se „Crno kupatilo“ nalazi u okviru zaštićenog gradskog jezgra sa zabeležbom svojstva kulturnog dobra, te da je po Zakonu o javnoj svojini vlasništvo Republike Srbije, a da je namena katastarske parcele određena važećim planskim aktom.

S druge strane, iz Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture (MZZSK) Subotica kažu za Magločistač da je parcela u vlasništvu Grada Subotica, te da staro kupatilo ne predstavlja kulturno dobro.

„’Crno kupatilo’ se nalazi u prostornoj kulturno-istorijskoj celini od velikog značaja za grad, ali nije posebno vrednovano pošto je u ruševnom stanju. Ulični objekat, najamna palata je valorizovana kao objekat od posebne vrednosti. Kupatilo se nalazi u veoma lošem stanju, potpuno je zapušteno i prostor treba hitno da se očisti“, navodi se u odgovoru Zavoda.

U skladu sa Odlukom o komunalnom redu, obaveza je vlasnika odnosno korisnika da tu površinu drži u urednom i čistom stanju, poručuju iz Sekretarijata za inspekcijsko-nadzorne poslove Gradske uprave Grada Subotice.

Foto: NJ/Magločistač

„Problematična divlja deponija se nalazi u okviru dvorišta, koje je u vlasništvu svih stanara stambene zajednice, a koje je zaključano i gde nije omogućen ulaz ukoliko neko od stanara ne otključa kapiju. Komunalnom inspektoru, koji je postupao vezano za formiranje stambene zajednice, takođe nije bio omogućen ulazak u dvorište“, navode u ovoj službi za Magločistač, dodajući da od upravnika zgrade ili od stanara nije bilo u proteklom periodu nikakvih prijava u vezi stvaranja divlje deponije, te da nije bilo ni osnova za postupanje komunalnog inspektora.

„Ukoliko divlja deponija i postoji, obaveza je svih vlasnika i korisnika stanova da istu očiste i površinu dovedu u čisto i uredno stanje“, poručuju iz nadležnog sekretarijata.

Upravnik zgrade: Stanari ne znaju da sami treba da očiste prostor

Upravnik zgrade u Dimitrija Tucovića 12, Stanko Milovanović, koji je na ovu dužnost stupio pre mesec dana, kaže za Magločistač da nema saznanja o tome da stanari treba da očiste prostor na kome se nalazilo nekadašnje kupatilo.

„Javiću stanarima. Oni to ne znaju, misle da to Gradu pripada”, kazao je.

Kako je rekao, nema saznanja o tome da su se njegovi prethodnici obraćali gradskim službama da se taj prostor očisti i najavio da će se u ime stanara obratiti dopisom Gradu za pomoć.

Lenđel: „Rušenje starih objekata je sramota za grad“

Poznati subotički kompozitor, Gabor Lenđel, takođe je rekao u razgovoru za Magločistač da mu je jako žao što je „Crno kupatilo“ tokom vremena potpuno propalo.

„To samo pokazuje kakav je grad decenijama, ne vodi se računa o kulturnom dobru, uništavaju i drugo znamenje, ruše kuće. Ja imam samo jako loše mišljenje o svemu tome. Subotica je nekada bio gospodski, baš lep grad, to je sve sada uništeno, poslednjih 30-tak godina“, smatra.

Mađar So, 12. januar 1969. godina, foto: Istorijski arhiv Subotica

„Crno kupatilo“ je, prema njegovom mišljenju, bio divna stvar u Subotici, za decu, pre svega, ali da je danas sve uništeno.

„Jednom sam bio sa školom, a drugi put mi je prijatelj trenirao vaterpolo, pa sam išao da ga gledam. Odrastao sam na Paliću i tamo sam učio sa četiri godine da plivam. Međutim, mnogi klinci su u ’Crnom kupatilu’ učili da plivaju. Sve više ljudi danas odlazi iz Subotice, uništena je kultura, mnoge nekadašnje lepe kafane. Srce mi plače…“, rekao je Lenđel.

„Crno kupatilo“, kao prvo javno parno kupatilo u Subotici, podigao je trgovac prehrambenim proizvodima Deže Jo 1879. godine zajedno sa Emanuelom Firstom, navodi se u subotičkoj knjizi „Gradotvorci“. Bogat sadržaj u parnom kupatilu obuhvatao je mali bazen, parnu kupku sa toplim vazduhom, mali hladni bazen i tuševe, pomoćne prostorije: kotlarnicu, prostoriju sa postrojenjima i radionicu.

„Crno kupatilo“ zatvoreno je nakon gotovo jednog veka rada, 1971. godine. Ovo javno kupatilo, iako je pokušavano da se spasi i dograđuje, prestalo je sa radom zbog dotrajalosti instalacija.

Mrkić: Subotičko kupatilo iznedrilo državne prvake u plivanju

Dejan Mrkić iz Istorijskog arhiva Subotica je rekao za Magločistač da su posle rata „Crno kupatilo“ koristili sportisti i omladina Subotice, a da je uprkos skromnim dimenzijama (25 x 5 metara), ovo „kupalište“ iznedrilo i nekoliko državnih prvaka u plivanju.

Nekoliko godina posle zatvaranja, ovaj objekat je, dodaje Mrkić, bio prepušten mačevalačkom klubu.

„Tada je zatrpan jedan manji bazen, u želji da se prostor prilagodi nameni, ali ni to nije bilo dovoljno da se posetioci zadrže tamo i staro kupatilo je zauvek napušteno.”

Mađar So, 12. januar 1969. godina, foto: Istorijski arhiv Subotica

Prema njegovim rečima, „Fekete kupatilo“ je prestalo da radi zbog dotrajalosti instalacija, a vremenom je menjalo i svoj izgled, pa je na kraju izgledalo drugačije od onog na svom početku budući da se dograđivano – ali uzalud.

Dodao je da je kupatilo raspolagalo sa 85 kabina, „a da se govorilo i da je policija ovde imala posla zbog prostitucije“.

„Uprkos tvrdnjama da su to mesto posećivale dame i gospoda, istoričari koji su pregledali staru štampu na mađarskom jeziku tvrde da je u vreme Austrougarske ovo kupatilo povremeno dolazilo u rubriku ’crna hronika’, a gospoda je išla u banju Palić“, prepričava crtice iz istorije “Fekete kupatila” Mrkić.

Proširenje „Crnog kupatila“ – jedna od retkih „novotarija“ koje su Subotičani prihvatili

Proširenje Joovog kupatila 1893. godine subotička javnost je dočekala sa odobravanjem, što baš i nije bio čest slučaj za „novotarije“ koje su stizale u konzervativnu subotičku sredinu krajem XIX veka. Jo je svoju kupku dozidao jednim dugačkim krilom u kome je po svim tadašnjim modernim zahtevima sagradio veliki bazen sa mlakom vodom i manji sa hladnom vodom i modernim tuševima, navodi se u knjizi „Gradotvorci“.

„Parno kupatilo i najamna kuća Dežea Joa predstavljaju nepokretno kulturno dobro pod prethodnom zaštitom. Za razliku od stanja na papiru, u stvarnosti to znači da još jedan spomenik kulture zbog neodržavanja i nedostatka funkcije nepovratno propada“, dodaje se.

Foto: NJ/Magločistač

„Danas među gomilom smeća i opeka nazire se sjaj keramičke obloge bazena i naslućuje nekadašnja lepota kupanja ispod staklenog krova“, navodi se i dodaje da je Subotica dobila zatvoreni bazen i parno kupatilo zato što su građani imali potrebu za takvim sadržajem, ali i zato jer se našla osoba koja je vlastitim novcem realizovala projekat koji je svedočanstvo razvijene tehnologije ali i vrednosti subotičkog građanstva krajem XIX veka.

Arhitektica Viktorija Aladžić je 2008. godine za „Subotičke novine“ rekla da su se tokom izgradnje „Fekete kupatila“ koristile vrlo savremene konstrukcije za to vreme, kao što je beton.

„Stubovi u kupatilu su najstariji i jedini liveni stubovi koji su sačuvani u Subotici u jednom prostoru. Sve ono što se sada uvodi kao moderno – postojalo je u našem gradu. Mi smo velnes i spa centar imali već daleke 1879. godine“, navela je.

Istakla je da je velika šteta i velika sramota da je kupatilo uništeno.

„Mi se stalno stidimo naših dostignuća i naprednih stvari koje je Subotica imala pre 100 i više godina“, poručila je tada Aladžić.

Bilo jednom jedno kupatilo…

Pojedini Subotičani su 2003. godine na ostacima ruševina „Crnog kupatila“ organizovali izložbu želeći simbolički da podignu spomenik uništenom kupalištu i da skrenu pažnju javnosti „kuda vodi nebriga o sopstvenoj baštini“, preneo je tada portal Subotica.info.

Foto: NJ/Magločistač

Iste godine je bivši direktor Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica, istoričar Geza Vaš, u svojoj brošuri pod nazivom „Bilo jednom jedno kupatilo“, koja je imala za cilj da spase ovo kupatilo od propadanja, ipak zaključio da je kupatilo ruševina koja se više ne može popraviti.

On je podsetio da je o trošku grada bila popločana staza do kupatila i da je bio posađen i drvored, te da je kupatilo otvoreno uz zvuke prangija i „Rakocijeve koračnice“ Jožike Piroša.

Deže Jo je maja 1888. godine otkupio deo kupatila koji je pripadao Firstu i tako je postao jedini vlasnik.

„Nakon toga renovirao je zgradu i uveo nove sadržaje kako bi vratio uloženi novac: stalno lekarsko dežurstvo, lekovite sone terapije, kabinu za masažu i omogućio je uslugu frizera i pedikira za goste kupatila. Zatim je 1891. godine izbušio arterski bunar, a 1895. godine sagradio dvoranu sa sonim isparenjima i mirisom jelovine. Nakon dve godine postavio je takozvano ’švedsko’ mehaničko odeljenje kupatila, na struju. Krajem 19. veka zgrada je već bila dugačka 36 metara, imala je letnji i zimski bazen, tuševe, arterski bunar i parno kupatilo sa kadama. Godine 1899. završen je novi bazen dubok 2 metra, namenjen za vežbanje i plivanje, koji je svoje usluge naplaćivao 35 krajcara po času“, pisao je Vaš.

Zašto „fekete“?

Deže Jo je u julu 1899. godine preminuo od srčanog udara u svojoj palićkoj vili. Njegova udovica, Lenke Šudrić, energično je nastavila njegov poduhvat. Međutim, nakon Prvog svetskog rata, prodala je kupatilo Danielu Feketeu, koji više ništa nije ulagao u objekat zbog neizvesnog vremena. Naziv „Fekete“ polako je preinačen u „Crno kupatilo“, koji se i danas koristi.

Usled povećanja broja kupatila u ličnom vlasništvu i nedostatka zainteresovanih korisnika, kao i zbog izgradnje bazena u Dudovoj šumi, kompleks kupatila izgubio je svoju funkciju i sudbina mu je tako bila zapečaćena.

Prema planu, moguća izgradnja komercijalnog objekta

U odgovoru Javnog preduzeća za upravljanje putevima, urbanističko planiranje i stanovanje Subotica navodi se za Magločistač da je prema važećem Planu detaljne regulacije na lokaciji bivšeg „Fekete kupatila“ uz ulicu Subote Vrlića planirana izgradnja komercijalnog objekta:

„Osnovna namena ovakvog objekta na neki način bila bi vezana za nekadašnju funkciju javnog kupatila, uz moderniji pristup i zdravstvene sadržaje obogaćene ostalim komplementarnim sadržajima (zatvoreni bazen, kupatila, saune, ’velnes’ ili ’spa’ centar, ugostiteljsko-smeštajni kapaciteti, drugi zdravstveni ili sportsko-rekreacioni sadržaji)“.

Realizacijom ovakvog plana, Subotica bi mogla da dobije nešto slično poput „Ana furdo“ (Ana kupalište) u susednom Segedinu. A, do tada, nadamo se da će ovaj tekst bar pokrenuti čišćenje ovog nekada vrlo popularnog prostora.

Podelite sa prijateljima:

Jedan Komentar na
“Ostaci subotičkog „Crnog kupatila“ pretvoreni u smetlište: Niko za 50 godina nije bio „nadležan“ za ovaj prostor (FOTO)”

Atila says:

Šta reći, a ne zaplakati? Ceo svoj život živim u Subotici i nisam imao pojma da tako nešto postoji. Što je najluđe bio sam davno u tom ulazu u nekom stanu iznad ali sve ovo nisam ni primetio. Nažalost to će veoma brzo nestati, ustvari kao što je već nestalo i ostaće po koja slika i neki ovakav tekst od svega.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.