VIKTORIJA ALADŽIĆ: OD MATEMATIKE DO PRIČE O JEDNOJ KUĆI – BRAĆE RADIĆA 39

VIKTORIJA ALADŽIĆ: OD MATEMATIKE DO PRIČE O JEDNOJ KUĆI – BRAĆE RADIĆA 39

Kuća u ulici Braće Radić 39

Objavio: Magločistač

26.03.2020

Kategorija: Društvo , Stav

Izmenama plana detaljne regulacije za deo prostora oivičen ulicama Maksima Gorkog, Beogradski put, Blaška Rajića i Senćanski put u Subotici (Službeni list grada Subotice br. 28, 10.10.2019, str. 73-147) kuća u ulici Sonje Marinković 29, odnosno Braće Radića 39, predviđena je za rušenje.

[divide icon=”circle” width=”medium”]

Glinena pločica iz Uruka na kojoj je, pretpostavlja se, otkriven zapis najranije poznatog imena neke osobe, u ovom slučaju radi se o računovođi pod imenom Kushim

Matematika i birokratija su ono što je našu civilizaciju načinilo onim što jeste, od vremena klinastog pisma, kada je trebalo zapisivati broj ovaca koji je zamenjen za žito ili neku drugu potrepštinu, pa potom da bi državna uprava, odnosno, klasa koja je sebi uzela za pravo da bude na čelu te uprave, pažljivo vodila evidenciju o plaćenim i neplaćenim porezima. Ljudi koji su od pamtiveka oblikovali našu civilizaciju bili su u stvari računovođe, i da ironija bude veća, prvo ime do sada otkriveno u najranijim ljudskim zapisima nije ime kralja ili cara nego ime jednog računovođe. Pretpostavlja se da je njegovo ime – Kushim, urezano na glinenoj pločici iz perioda 3.400 do 3.000 godina pre nove ere, pronađenoj tokom arheoloških iskopavanja na lokalitetu starog Uruka. Najnovija istraživanja potvrđuju teoriju da je današnje pismo nastalo iz matematičkih zapisa, a ne obrnuto.

Prvo beše broj.

Mnogo kasnije razvili su se simboli koji su evidentirali naše emocije, toplotu sunca, lepotu prirode i slične koncepte. Da li je to loše ili dobro… hm, teško je reći. To je prosto tako. Administracije koje su bile alatke za upravljanje društvom neprestano su se razvijale i beležile sve više i više podataka. Ako Vam se čini da je do sada najgore u istoriji što se tiče praćenja naših aktivnosti, varate se, pažljive evidencije vođene su u svakoj uspešnoj državi ili civilizaciji koju poznajemo iz prošlosti. O mnogima doduše nije ostalo mnogo pisanih ili drugih tragova.

Kao što mi sada možemo istraživati građu u Istorijskom arhivu Subotice i otkrivati mnoge priče iz njene istorije o kojima svedoče i razni materijalni ostaci, a pre svega kuće, tako će i ljudi u našoj budućnosti moći da istražuju naše priče. Trebalo bi da budemo pažljivi kakve poruke ostavljamo našim potomcima. Ali da se vratimo našoj priči.

U Izmenama plana detaljne regulacije za deo prostora oivičen ulicama Maksima Gorkog, Beogradski put, Blaška Rajića i Senćanski put u Subotici (Službeni list grada Subotice br. 28, 10.10.2019, str. 73-147) kuća u ulici Sonje Marinković 29, odnosno Braće Radića 39, predviđena je za rušenje. Ova kuća izgleda neugledno, o njoj do sada nisu bili evidentirani nikakvi posebni istorijski podaci, detaljnija istraživanja ipak otkrivaju priču ove kuće koja zaslužuje da bude zabeležena kao podsetnik o pričama svih naših kuća i životima koji su se u njima odvijali.

Projekat seoske trodelne kuće sa područja Subotice iz 1881. godine (IAS, F:2, ép. eng. V kör 13/1881)

Prema katastarskom premeru grada iz 1838. godine, vlasnik ove ugaone parcele je bila udovica Paušić Daniške. Na parceli se nalazila seoska kuća, postavljena podužno uz front ulice Sonje Marinković. Pošto je taj front orjentisan prema severu, može se pretpostaviti da je prema ulici Sonje Marinković bio orijentisan slepi zid, jer su ljudi imali tendenciju da slepi zid svoje seoske kuće postave uz suseda koji se nalazio severno od parcele, kako bi se ovim zidom dodatno zaštitili od uticaja severnih vetrova i hladnoće. Severna orjentacija nije povoljna za stambene prostore, jer takvi prostori nikada u toku godine ne budu osvetljeni suncem, nikada ne budu dodatno zagrejani, niti sunce izvrši njihovu dezinfekciju. Trougaona fasada seoske kuće bila je orjentisana prema ulici Braće Radić. Dvorišna fasada – na kojoj su bili prozori, ulaz u kuću, a moguće i trem – bila je okrenuta ka jugu, stvarajući tako, oko prostora ispred ulaza u kuću, povoljnu mikroklimu. Pored trotoara celom dužinom dvorišne fasade kuće ljudi su neretko sadili lozu. Loza je pružala neophodnu hladovinu tokom letnjih vrelih dana i sprečavala pregrevanje južnog fasadnog zida, omogućavajući dodatno, tokom rane jeseni, uživanje u plodovima grožđa na zaklonjenom tremu. Severni zid nije mogao da se pregreje jer nije bio obasjan suncem. Zidovi kuća su bili debeli, od nabijene zemlje ili ćerpiča, te je u kući tokom vrelih dana bila prijatna hladovina. Zimi bi loza izgubila lišće i tokom svakog sunčanog dana južna fasada kuće bi bila dodatno zagrevana sunčevom energijom. Naši preci gradili su energetski efikasne kuće u skladu sa tadašnjim mogućnostima.

Projekat kuće Šimona Gergelja iz 1872. godine (IAS, 1804 polg./1872)

Udovica je kuću 1841. prodala Antalu Valičeku, a ovaj je kuću prepisao Kadar Katalin, supruzi Đerđa Valičeka. Godine 1872. vlasnik parcele i kuće je bio bakalin Šimon Gergelj (Gergely Simon) koji je 19.03. podneo molbu Komisiji za ulepšavanje grada da mu odobri da na ugaonoj parceli, danas na adresi Braće Radića 39, dogradi seosku kuću prema priloženom projektu (IAS, 1804 polg./1872). Šimon je u molbi objasnio da mu hitno treba dozvola za gradnju kuće, jer mu je kuća sa trgovačkom radnjom i magacinom, u kojoj je do tada radio i stanovao, izgorela u požaru 23. decembra prethodne godine. Dozvolu je dobio pod uslovom da uredi trotoar ispred kuće, kao i da napravi odgovarajuće oluke, odnosno odvod kišnice. Dodatna istraživanja možda bi otkrila adresu na kojoj je Šimon stanovao i razloge izbijanja požara koji je uništio njegov dom i bakalnicu sa magacinom.

Projekat kuće u ulici Braće Radića nije potpisao arhitekta, ali nam je svejedno ostao dragoceni podatak o tome kako je kuća izgledala kad je bila izgrađena. Nekadašnja seoska kuća udovice Paušić prikazana je u projektu sa zidovima obojenim sivom bojom. Ovaj objekat je pretvoren u prodavnicu, u koju se ulazilo sa ulice Sonje Marinković, sledeća prostorija u nizu funkcionisala je kao magacin sa izlazom u dvorište, a iza nje je bila kolnica, za smeštaj seoskih kola. Dograđeni deo kuće, u projektu naznačen zidovima obojenim crvenom bojom, imao je dve sobe orjentisane prema ulici, od kojih je srednja soba bila povezana sa dućanom. U dvorišnom kraku kuće je bila još jedna soba, ulazni hodnik, kuhinja i izlaz na tavan. Podrum je bio izgrađen ispod dve sobe orjentisane prema ulici Sonje Marinković i bio je zasveden lučnim svodom. Ovim projektom i dogradnjom, seoska kuća je pretvorena u tip građanske kuće „L“ osnove, kakve su imali obavezu da grade, prema ranije usvojenim pravilima, građani koji su bili nastanjeni u centru grada i na glavnim putevima.

Fasada kuće je projektovana i izvedena u stilu klasicizma sa jednostavnim pilastrima oko prozora i vrata. Vrata na uglu su kasnije zatvorena, ali je dućan verovatno ostao u funkciji i tokom prvih decenija 20. veka. Vlasnik kuće, prema Maluševljevom adresaru iz 1906. godine i dalje je bio Šimon Gergelj. Sledeće godine, međutim, dogodila se promena. Šimon verovatno više nije bio među živima, pa ga je nasledio sin Ištvan, to se može zaključiti na osnovu molbe za izdavanje građevinske dozvole koju je podnela firma „Gergely Ištvan i drugovi“ (IAS, F:2, ép. eng. I kör 11/1907) da im se dozvoli probijanje 4 prozora. Tako je slepi zid seoske kuće orjentisan prema ulici Sonje Marinković dobio četiri svetlosna otvora. Naravno, u međuvremenu je kuća prošla kroz razne adaptacije, ali se na njoj još uvek prepoznaju elementi projekta iz 1872. godine.

Autorka je arhitektica i vanredna profesorka na Građevinskom fakultetu u Subotici i istraživačica graditeljskog nasleđa Subotice.

Članak je nastao u okviru serijala tekstova “Skitam, slikam, mislim, pišem” koji se objavljuje na portalu Magločistač.

Povezani članci:

VIKTORIJA ALADŽIĆ: O SECESIJI I BELI DURANCIJU

VIKTORIJA ALADŽIĆ: OD KAFANE DO PICERIJE

VIKTORIJA ALADŽIĆ: MISTERIJA SECESIJSKE KUĆE U ULICI ZRINJSKOG I FRANKOPANA

VIKTORIJA ALADŽIĆ: ZGRADA NEKADAŠNJE MAĐARSKE DRŽAVNE ŽELEZNICE VRATILA STARI SJAJ

VIKTORIJA ALADŽIĆ: ZELENILO, ZELENILO, SPASI NAS ZELENILO ILI TRČIM ZA SVOJU ULICU

VIKTORIJA ALADŽIĆ: DRVO PO GLAVI STANOVNIKA

VIKTORIJA ALADŽIĆ: GRAD ILI NEGRAD PITANJE JE SAD

VIKTORIJA ALADŽIĆ: POGLEDAJMO SE U NAŠE VELIKO KOLEKTIVNO OGLEDALO

(Magločistač)

 

 

 

 

[clear]

Podelite sa prijateljima:

Jedan Komentar na
“VIKTORIJA ALADŽIĆ: OD MATEMATIKE DO PRIČE O JEDNOJ KUĆI – BRAĆE RADIĆA 39”

Andrej says:

Ovakve kuće se drugde mnogo cene i ne ruše se, mi ne znamo da cenimo šta imamo. Ovakva stara arhitektura privlači turizam.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.