Šta sve mogu biti uzroci propadanja fasadnih reljefa na objektima u zaštićenom jezgru Subotice?

Šta sve mogu biti uzroci propadanja fasadnih reljefa na objektima u zaštićenom jezgru Subotice?

Grb grada iznad kapije Katedrale svete Terezije Avilske, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Objavio: Magločistač

03.03.2023

U današnje vreme objekti propadaju znatno brže pod uticajem tekovina civilizacije, nego što je to bio slučaj u prethodnim vekovima.

Različiti faktori utiču na propadanje materijala. Površinska degradacija materijala odvija se delovanjem faktora u vazduhu i atmosferi ili pod uticajem različitih procesa koji se odvijaju u zemlji. Na ovaj način materijali postaju rastresiti, a vreme propadanja zavisi od karaktera materijala, vrste uticaja kojima su izloženi i snage njihovog intenziteta.

U odnosu na uzročnike propadanja, na promene nastale pod fizičkim, biološkim i hemijskim uticajima ili pod uticajem ljudskog faktora nastaju različita oštećenja na materijalu i unutar njega, kao što su: poroznost materijala, krunjenje površine, ljuspanje i pojava potklobučenja, pucanje materijala, zamor materijala, raspadanje materijala, lomljenje i slično.

Fizički uzroci predstavljaju uticaj mraza, toplotne napone, habanje izazvano vetrom koji sadrži čvrste čestice i sl. Glavni uzročnik nepostojanosti kamena prema mrazu je prisustvo vlage u njegovim porama. Led nastao smrzavanjem vode ima zapreminu koja je za oko 10 odsto veća od zapremine vode, stoga zidovi kapilarnih pora i šupljina bivaju izloženi velikim pritiscima i jačini napona, koji pre ili kasnije dovode do pucanja.

Kada je u toku dana kamen izložen uticaju sunčevih zraka, noćno zračenje će preokrenuti izvor toplote i tako uspostaviti kontinuirani ciklus diferencijalnih napona između površine i jezgra kamena. Pod ekstremnim klimatskim uslovima ovakva reverzija napona može da izazove zamor materijala i da prouzrokuje pojavu pukotina.

Biološki uzroci degradacije ogledaju se u prisustvu mikroflore na površini materijala, koja izaziva oštećenja estetske i strukturne prirode. Među njima nalazimo lišajeve, mahovine, alge i gljivice. Postoji više vrsta lišajeva, a karakteriše ih da podnose ekstremne temperaturne uslove i dugo mogu da opstanu bez vlage.

Mehanička oštećenja izazvana prisustvom lišajeva nastaju zbog velike apsorpcije, usled čega se javlja nabubrelost endolitnih delova koji se ponašaju kao klinovi. Lišajevi mogu fizički da oštete kamen jer mogu da prodru u kamen do 15 milimetara.

Mahovine se brže stvaraju na poroznim vrstama kamena i materijalima koji zadržavaju veću količinu vlage. Prisustvo mahovine ukazuje na visok sadržaj vlage i predstavlja početak procesa ozbiljne degradacije kamena.

Alge se u zavisnosti od uslova vlažnosti javljaju u obliku praha zelene, crvene i mrke boje ili kao sluzavi filamenti. Javljaju se kod svih tipova površina, a uspevaju i u industrijski zagađenoj atmosferi. Iako ne ispoljavaju razorno dejstvo na građevinske materijale i kamene površine, one su estetski neprihvatljive. U simbiozi sa gljivicama stvaraju uslove za nastanak lišajeva.

Gljivice (buđ i plesan) javljaju se u obliku tačaka ili fleka koje se šire i ostavljaju na površini sivo-zeleni, crni ili mrki baršunasti sloj. One se retko pojavljuju same na kamenu, jer se hrane organskim materijalima.

Hemijski uzroci propadanja nastaju pod uticajem erozije, kišnice, korozije i soli.

Erozija je uobičajeni naziv za razorno delovanje kišnice, koje se odvija tako što udari kišnih kapi mehanički izbijaju slabije vezane čestice sa kamene površine i tako menjaju površinski izgled reljefa.

Kišnica nagriza materijale hemijskim putem tako što u sebi sadrži ugljendioksid koji sa vodom stvara ugljenu kiselinu.

Korozija je hemijska degradacija koja nastaje u hemijskoj reakciji ugljendioksida i hladne kišnice i odvija se dosta sporo.

Produkt koroziono-erozijskih procesa degradacije materijala, formiran u obliku sloja na njegovoj površini, kod nas je poznat kao patina. Početna faza patine predstavlja zaštitni sloj za osnovni materijal, ali kad sloj postane deblji, u kasnijim fazama, formira se ljuska koja ima različita svojstva u odnosu na svojstva podloge i potpomaže degradaciju materijala.

Sva mineralna veziva (cement, kreč, hidraulični kreč) u kontaktu sa sulfatima i u prisustvu vlage povećavaju zapremine koje prouzrokuju pojavu pukotina, odvajanja i razdvajanja materijala. Da bi se ovi procesi usporili, površine se moraju konsolidovati.

Soli u kamenu mogu biti različitog hemijskog satava i porekla. Najčešće su iz sulfata, hlorida i nitrata. Kada se kristalizacija odvija u pornom procesu kamena, ona izaziva veoma visok pritisak zbog čega se kamen raspada u obliku ljusaka. Penjanje kapilarne vlage je veoma česta pojava i uzrok degradacije mnogih objekata, a zajedno sa vlagom transportuju se rastvorljive soli, koje kristalizacionim pritiscima uzrokuju degradaciju materijala. Kapilarna vlaga iz zemlje otklanja se manje ili više uspešno na više načina, a predstavlja konstantno prisutan problem kod spomenika od kamena.

Ljudski faktor je jedan od uzroka degradacije kamena. Izazvan je ratovima, zagađenjem okoline, paljenjem, vandalizmom, grafitima.

Mapa sa granicama zaštićenog gradskog jezgra, izvor: MZZSK Subotica

Svaki spomenik, skulptura ili reljef je problem za sebe i zato se metode i sredstva zaštite biraju u odnosu na stanje spomenika, štetne faktore koji ga ugrožavaju i vrstu materijala od kojeg je sačinjen.

U dosadašnjoj praksi Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica, na području zaštićenog jezgra Subotice izvedene su uspešne konzervacije tokom svih procesa i postupaka.

Kako bi se utvrdila dijagnoza potrebna za kvalitetnu sanaciju spomenika, svim konzervatorskim radovima prethodi izrada tekstualne, tehničke, fotografske i kompjuterske dokumentacije postojećeg stanja i niz dodatnih istraživanja, zatim istorijsko-umetnička istraživanja kao i razne promene, dogradnje, rekonstrukcije u prethodnim periodima, uzimanje uzoraka materijala i slanje na analizu, kako bi se ustanovile vrste kamena, nastalih oštećenja, ali i poznavanje klimatskih uslova kao što su vlažnost, tempertura, aero zagađenost.

Od tačnosti utvrđenog stanja zavisi i izbor pojedinih vrsta materijala sa kojim se moraju obaviti konzervatorskorestauratorski radovi. Analizu, foto–dokumentaciju, nacrte i grafičku dokumentaciju treba raditi u toku i na kraju konzervatorskih radova.

Na osnovu svih prikupljenih podataka dobijenih ozbiljnim istraživačkim radovima, angažovanjem različitih stručnih profila, kao što su istoričari umetnosti, hemičari, petrolozi, statičari, tehnolozi, tehničari, izrađuje se projekat konzervatorsko-restauratorskih radova.

U dosadašnjoj praksi Zavoda, na području zaštićenog jezgra Subotice izvedene su uspešne konzervacije tokom svih procesa i postupaka.

Veza između restauracije i umetničkog dela je neraskidiva, budući da umetničko delo uslovljava restauraciju, a ne obrtnuto. Fizička konzistentnost dela mora nužno imati prioritet, jer predstavlja stvarno mesto materijalizacije umetničke predstave i obezbeđuje prenošenje forme u budućnost. Ukoliko se utvrdi da je stanje umetničkog dela takvo da zahteva žrtvovanje jednog dela njegove materijalne konzistentnosti, intervencija mora da bude izvedena prema estetskom zahtevu.

Primeri figuralnih fasadnih reljefa i skulptura u zoni zaštićenog jezgra Subotice

Pojam zaštićenog jezgra odnosi se na pravni status koji se reguliše Zakonom o nepokretnim kulturnim dobrima.

Zaštićeno jezgro Subotice uživa status prostorno kulturno-istorijske celine koja ima svoje tačno određene granice. Subotičko gradsko jezgro je spomenik kulture od velikog značaja i sve nepokretnosti su automatski pod zaštitom koje ono uživa. Na osnovu granica i kontakt zone Zavod je nadležan da čuva nepokreta kulturna dobra u okviru navedene celine. Takođe, neki objekti su pojedinačno vrednovani sami za sebe i pojedinačno imaju status od izuzetnog značaja. Neke druge nepokretnosti nemaju taj značaj ali pošto su u zoni zaštite, pristupa im se sa posebnom pažnjom. Zavodi za zaštitu spomenika kulture predlažu i pokreću postupke zaštite.

Objekti koji su izabrani za primere figuralnih fasadnih reljefa u zaštićenom jezgru kategorizovani su prema starosti, tj. godini nastanka.

Najstarija skulptura grada (1785–1797)

Katedrala svete Terezije Avilske nalazi se u Parku svete Terezije, na rubu zone zaštićenog jezgra. Izgradnja crkve je počela 1773, na osnovu projekta Ferenca Kaufmana (Kauffmann Ferenc, XVIII vek) na dan Svete Terezije Avilske, kojoj je crkva posvećena. Njen lik se nalazi i na grbu Grada Subotice. Živela je u XVI veku i bila opatica iz španskog grada Avile (Ávila).

Tehnički crtež iz dokomentacije MZZSK Subotica

Na osnovu projekta Titusa Mačkovića 1888. godine je započeto proširenje i restauracija crkve.

U atici krova bazilike smešten je reljef sa simbolom „svevidećeg oka“. Iznad njega, na vrhu zabata, između dva tornja uzdiže se figura Bezgrešne Bogorodice, klesana u baroknom stilu, sa plaštom koji izgleda kao da vijori na vetru. Figura je naručena od budimskog kamenoresca Friđeša Helda (Held Frigyes, ? –1822), u visini od osam stopa. Na naznačeno mesto skulpturu je ugradio Ferenc Mauer, mesni zidar. Izdatak izrade i postavljanja je iznosio 212 forinti i 30 krajcara. Troškovi vezani za izradu ove skulpture prvi put se spominju 1785. godine, a postoji podatak da je ona postavljena 1797. godine. Globus obavija zmija koja simboliše grehe sveta pod nogama Bezgrešne Bogorodice. Iznad Bogorodičine glave nalazi se oreol sa 12 zvezdica. U desnoj ruci drži struk ljiljana, jedan od simbola Bogorodice, tačnije njene nevinosti. Oreol i ljiljan su izvedeni od metala. Skulptura je u dobrom stanju i predstavlja jedini primer klesane skulpture na objektima u našem gradu. Raskošne barokne obrade i vrsnog klesačkog umeća odoleva uticajima vetra i kiše.

Usled unutrašnjih naprezanja tla, Katedrala svete Terezije Avilske je dobila pukotinu po celoj vertikali. Ipak, skulptura od kamena opstaje i pod uticajima unutrašnjih napona i vibracija. Način restauracije kamena odvija se u procesima. Pukotine se popunjavaju u zavisnosti od stepena oštećenja. Premošćuju se plombiranjem, gde je za ispun potrebno napraviti smešu agregata i veziva u određenoj srazmeri. Na kraju se pukotine koloristički usklađuju sa originalnim kamenom. Čišćenju kamena može se pristupiti na više načina. Mehaničko čišćenje se uglavnom primenjuje za čišćenje peščara i peščara grubo zrnaste strukture. Čišćenje pomoću hemijskih sredstava koristi se kada nečistoća prodre dublje u kamen, a za uklanjanje mrlja podrazumevaju se paste i hemikalije. Na kraju konzervacije potrebno je zaštititi skulpturu od uticaja kiše, mraza, zagađenja, kao i od nastanka mikroflora. Zaštita ima delovanje 3 do 5 godina i najčešće je na bazi silikona ili disperzije akrilatnog voska.

Bogorodica, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Iznad ulaza u samu crkvu nalazi se grb Subotice podeljen na tri polja: u gornjoj levoj strani nalazi se Sveta Terezija Avilska, u desnoj figura Bogorodice sa malim Isusom, a u donjem delu je figura lava sa uzdignutim mačem. Nad grbom se izdiže zlatna kruna. Ispod grba je reljefno ispisana 1779. godina kada je Subotica dobila status slobodnog kraljevskog grada. U reljefu, sa obe strane grba prikazane su figure koje simbolišu ono što grad treba da pruži da bi dobio taj status, a to je plodna zemlja i zbrinuta vojska. Simboli su predstavljeni ženskom figurom koja u jednoj ruci drži korpu izobilja, a u drugoj snop žita, sve ono što plodno tlo ravnice može da pruži. Muška figura u vojnoj uniformi drži podignut mač, što simbolizuje vojsku. Iako ovaj grb pripada heraldici, zbog izuzetno detaljne obrade predstavlja vajarsko delo samo za sebe.

Zavod je pripremio projekat na osnovu koga je predviđena restauracija cele fasade i sanacija pukotine na sredini objekta. Čekaju se sredstva kako bi se ovaj poduhvat uspešno realizovao u jednoj etapi.


Objavljivanje serijala tekstova iz publikacije „Fasadni reljefi i skulpture u zaštićenom jezgru Subotice“ na portalu Magločistač realizuje se u saradnji sa Međuopštinskim zavodom za zaštitu spomenika kulture Subotica.

Autorke tekstova u publikaciji „Fasadni reljefi i skulpture u zaštićenom jezgru Subotice“ Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica su Maja Rakočević Cvijanov, vajarka, i Neda Džamić, istoričarka umetnosti, dok fotografije potpisuje Željko Vukelić.

Štampanje ove publikacije podržalo je Ministarstvo kulture Srbije.

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.