“HLADNO PIVO” U SUBOTICI: KLJUČ ZA SVA ZATVORENA VRATA

“HLADNO PIVO” U SUBOTICI: KLJUČ ZA SVA ZATVORENA VRATA

Objavio: Magločistač

30.09.2015

Kategorija: Kultura

Pamtim Kekinovu izjavu prošle godine sa dodele hrvatskih muzičkih nagrada “Porin” kad je na opšte zgražavanje većine Hrvata izjavio: “Grupa bez vokala je kao Vukovar bez ćirilice”

Foto: buka.com

Foto: buka.com

Subotnjim koncertom kultnih zagrebačkih pank-rokera, benda “Hladno pivo” u Klubu “Pogon”, nastavljena je turneja koja promoviše njihov najnoviji, deveti po redu album – “Dani zatvorenih vrata”. Posle dvoipočasovne furiozne svirke Mileta Kekina i ekipe, može se slobodno reći da su Subotičani, ali i Zrenjaninci, Novosađani, Kikinđani prisustvovali koncertnom događaju godine. Sastav, iza kog se niže 27 godina karijere, opravdao je sva očekivanja, s pravom noseći epitet regionalne atrakcije.

Sjajna atmosfera u dupke punom “Pogonu”, koju je dobrano zagrejao bend “Nafta”, kulminirala je oko 23 časa s prvim taktovima nove pesme “Žena”. Sve probleme s ozvučenjem, uz izvinjenja benda što zbog igrarija “pizdurina od naših političara” oko granice nisu mogli svirati na sopstvenim instrumentima, nadomestila je odlična interakcija Mileta Kekina sa publikom, naročito mlađom. Za one starije, pak, druženje sa ovim legendama dodaje i notu sećanja na neke davne dane, koja sa svakim rifom sama naviru…

… Septembar 1993, vrhunac hiperinflacije. Keva raspravlja koliko joj je milijardi ostalo posle pijace, dok ćale utišava sve za stolom u pokušaju da čuje poslednje vesti o broju mrtvih u Hrvatskoj nakon najnovijeg prekinutog primirja. Psuje i jedne i druge, zabrinut za svog brata koji se nalazi negde tamo. Za mene, klinca totalno nezainteresovanog za rat, to negde tamo je predaleko. Odlazim u sobu i odvrćem na kasetašu “Džinovski”, prvi album “Piva”, koji sam tih dana dobio na piratskoj kaseti.

Nije bilo teško jednom besnom tinejdžeru iz predgrađa da se identifikuje s temama koje su dominirale na prva dva izdanja zagrebačkih punkera. Simpatije o kojima smo sanjali tih dana sve više su ličile na “Princezu ispod neona”, ”Narcisoidni psi” su bili svuda oko nas, a ”Zakaj se tak oblačiš” je asocirala na sukobe koje smo imali sa dizelašima zbog punk garderobe. U mraku sobe naišao sam na ljude iz zagrebačkog predgrađa Gajnici, koji imaju slične probleme, snove, nadanja kao i ja. I bili su mi mnogo bliži od većine koji su me okruživali…

Drugi album “G.A.D.”, izdat pre ravno 20 godina, samo je učvrstio pozicije “Hladnog piva”. Miletovi tekstovi su bili još žešći, društvena kritika još oštrija. Tu je “Šank” koji odslikava uništene sudbine tadašnje srednje generacije koja, iako skroz osiromašena, i dalje slepo veruje tabloidima, s jedne strane se prisećajući srećnijih vremena, a s druge bolnih glasnih žica od skandiranja u slavu demagoga na vlasti. Zvuči poznato? Potom, bolno stvarmi stihovi pesme “Moralne dileme vlasnika BMW-a”, gde crkva pomaže tajkunu da lakše opere savest. Na kraju, tu je i uvek aktuelna oda varkama liberalnog kapitalizma — “Diznilend”. Ovi i mnogi drugi angažovani tekstovi godinama su bili pesnica u oko establišmentu, mejnstrim tokovima i mediokritetima pod velom uglednih narodnih tribuna.

Nakon žestokih albuma iz 90-tih, usledila su mirnija i lirički zrelija izdanja u novom milenijumu, što su mnogi fanovi benda okarakterisali kao komercijalizaciju. Tako se desio “Svijet glamura”, album na kom je “Hladno pivo” dobrim podbacilo, da bi ove godine, konačno, izašli “Dani otvorenih vrata” u sopstvenoj izdavačkoj režiji — od prve do poslednje pesme ujednačeno izdanje, bez slabih mesta, podseća na “Hladno pivo” iz najboljih dana.

Miletovi tekstovi pogađaju i dalje sve pore sistema, prelazeći često pun krug od satire i ironije na društvene anomalije do samoironije na vlastite slabosti. Pored “Firme”, radijskog favorita o tranzicionim gubitnicima, vrhunac albuma predstavlja poletno razigrana pesma “Dan oslobođenja”, u kojoj su u isti mah potkačeni proslava “Oluje”, lažni patriotizam, narcisoidnost političara i emigracija. Za ovo mini remek-delo je Mile Kekin u jednom intervjuu rekao: “Meni je to veoma draga i vesela pjesma koja pjeva o tom jednom fenomenu: borimo se jako za našu samostalnost, državnu, nacionalnu, ovo-ono, a u isto vrijeme sve više mladih ljudi odlazi iz tih samostalnih i lijepih novih država. To je pjesma koja pjeva kako se oslobađaju prazni gradovi.”

I baš zato, pored samih britkih tekstova koji su oduvek bili glavno obeležje “Hladnog piva”, jednako je bitna ličnost frontmena Mileta Kekina. Uvek na strani slabijih i potlačenih, uvek glasnogovornik manjine neopterećene nacijom, crkvom ili staležom. I svaki put kad bi se pipci ekstremizma počeli širiti regionom, Kekinov glas razuma se trudio da ih nadjača. Kako za vreme samog rata, kada je za antiratni stav trebalo imati ogromna muda, tako i u poratnom periodu obeleženom ratnim profiterima, što ekonomskim, što političkim. Pamtim njegovu izjavu prošle godine sa dodele hrvatskih muzičkih nagrada “Porin” kad je na opšte zgražavanje većine Hrvata izjavio: “Grupa bez vokala je kao Vukovar bez ćirilice”.

Zbog takvih stavova “Hladno pivo” nikad nije bilo samo pank-rok bend, već lektira u funkciji obrazovanja i vaspitanja. Kao i “Partibrejkersi” sa himnom izgubljene generacije “Hoću da znam”, “EKV” sa “Dum-Dumom”, te “KUD Idijoti” sa “Jebem ti rat”. Kad smo već kod “KUD Idijota”, na kraju subotičkog koncerta je “Hladno pivo” pustilo kao omaž ovom velikom bendu legendarnu “Kad sunce opet zađe”. Bila je stvarno dirljiva slika gledati publiku kako u glas peva ovu stvar, dok se bend, posle više biseva, nije poklonio fanovima poslednji put to veče.

Ilija Dmitrović (Magločistač)

pecat1

 

 

 

[clear]

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.