Fasadna dekoracija na zaštićenim objektima u jezgru Subotice: Šta se krije iza figura i simbola?

Fasadna dekoracija na zaštićenim objektima u jezgru Subotice: Šta se krije iza figura i simbola?

Karijatide, foto: Željko Vukelić/MZZSK Subotica

Objavio: Magločistač

10.03.2023

U nastavku knjige, čitaoci imaju prilike da se upoznaju sa raznim reljefima i fasadnim dekoracijama, figurama koje krase palate i druge objekte koji se nalaze u zaštićenom jezgru grada Subotice, ali i da se upoznaju sa drugim istorijskim podacima koji se vezuju za ove izuzetno vredne objekte.


Jožef Huber: Grobna ploča porodice Koin (1827)

Na fasadi Franjevačke crkve postoji klasicistički reljef. Crkva se nalazi na Trgu cara Jovana Nenada 13. Na mestu ovog objekta nekada se nalazilo utvrđenje koje je 1470. podigao vlastelin Pongrac od Dengelega. Nakon progona Turaka iz tvrđave, ovde naseljeni franjevci osnivaju kapelu i manastir. Godine 1730. cela tvrđava je pretvorena u crkvu kojoj je dograđen i samostan. Temeljna obnova crkve započela je 1907. godine kada je objekat proširen i obnovljen u stilu neoromanike. Današnji izgled crkva dobija na osnovu projekta budimpeštanskog arhitekte Šandora Ajngera (Aigner Sándor, 1857–1912).

Reljef se nalazi ispod arkada koje vode u glavni brod sa leve strane ulaza u Franjevačku crkvu. Delo je to Jožefa Hubera (Huber József, 1777–1832) poznatog vajara, učenika bečke Akademije likovnih umetnosti, koji je između ostalog radio i u Parizu na kamenorezačkim radovima vezanim za objekat Luvra. Ovo je jedno od tipskih rešenja nadgrobne ploče tog vremena. Klesan je izuzetnim majstorskim umećem u crvenom mermeru.

Ovaj kamen je popularan zbog svoje crvene boje koja se retko nalazi među mermernim stenama. U donjem levom uglu kompozicije, pored potpisa autora i naznačenog grada Pešte, gde je reljef nastao, nalazimo i uklesanu 1827. godinu. Ploča je najstariji primer klasicističkog reljefa u zoni zaštićenog jezgra.

Reljef Jožefa Hubera ,1827., foto: Željko Vukelić/MZZSK

Reljef prikazuje žensku figuru naslonjenu na urnu i ima na glavi tzv. večiti plamen. Reljef je klesan vrlo plastično, naglašavajući prozirnost tkanine ispod koje se u punom realizmu pojavljuju akcenti stopala, šaka i lica. Klasicistički stil ogleda se u tretiranju glavnih partija kompozicije kao i u linearnom izrazu kojim se naglašavaju crtež i dubina. Ženska figura je naslonjena na urnu čiji vrat obavija zmija koja grize svoj rep simbolišući beskonačnost. Na urni je tekst posvećen Mihalju Koinu, koji je preminuo 7. decembra 1817. godine, a koji je 17 godina bio narodni poslanik i 19 godina gradski savetnik. Ovaj epitaf dokumentuje vredne podatke o jednoj od poznatih ličnosti Subotice.

Ženska figura u levoj ruci drži svitak sa uklesanim tekstom koji je posvećen Jakabu Koinu, preminulom 11. decembra 1826. godine. Epitaf je dala izraditi njegova udovica Terezija Marija Antunović Almaši 1827. godine, naručivši ovaj reljef od vajara Jožefa Hubera.

Na postolju urne ispisan je tekst koji je posvećen „Márii Krixanovits” koja je preminula 29. januara 1811. Godine, a u samom dnu postolja uklesani su podaci o autoru i godini izrade reljefa.

Franjevačka crkva, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Reljef je u vrlo dobrom stanju, s obzirom da je lučnim svodom, ispod koga se nalazi, zaštićen od vlage. Po naborima tkanine prisutni su razni slojevi nečistoća nastali pod uticajem atmosferilija. Međutim, prilikom tekućeg održavanja, od nanošenja hemijskih sredstava za čišćenje, nastale su bele fleke na površinskom sloju reljefa. Kako bi se ovakvi reljefi čuvali, potrebno je nakon pranja, temeljno ispiranje kamena čistom vodom, pod pritiskom. Nakon čišćenja nanosi se zaštitni sloj na bazi akrilatnog voska, koji omogućava lakše i efikasnije održavanje površine materijala.

Minijaturna dekorativna plastika (1854–1893)

Zgrada u ulici Matka Vukovića 6 projektovana je u neoklasicističkom stilu u drugoj polovini XIX veka. Prema stilskim karakteristikama objekta i sačuvanoj staroj fotografiji iz 70–ih godina XIX veka može se zaključiti da je to bila jedna od prvih spratnica na potezu ove ulice. Zapaža se da u to vreme nije postojao balkon, on je dodat tokom budućih adaptacija, kao i dekorativni elementi u centralnom delu zgrade. Tada objekat dobija izgled koji je do danas u potpunosti očuvan u spratnom delu. Zbog raznih adaptacija krajem XIX veka može se reći da objekat čini neobičan spoj raznih stilskih elemenata.

Na spratnom delu fasade, iznad balkonskog prozora locirana je minijaturna figura žene sa korpom izobilja na glavi. Sa njene obe strane nalaze se samostojeće figure dece. Ženska figura stoji u kontrapostu, do struka obavijena tkaninom koju graciozno pridržava desnom rukom. Lice figure je detaljno izvedeno sa naglašenom punđom antičkog izgleda. Skulptura je izuzetnog umetničkog kvaliteta, napravljena od terakote. Mali format, zatim činjenica da je slobodnostojeća figura, a naročito klasicistički tretman forme predstavljaju značajan primer umetničkog dela i zahtevaju posebnu pažnju.

Zavod je 1991. godine izdao mere tehničke zaštite za restauraciju cele fasade zajedno sa fasadnim dekorativnim elementima. Tri skulpture bile su očišćene i restaurirane pod stručnim nadzorom. Od tada, u dobrom stanju je samo centralna ženska figura, dok je desna skulptura deteta vidno oštećenih ekstremiteta, bez glave i šaka. Sa leve strane više ne postoji simetrična figura, mada je ranije postojala. Intervencije u koje se trenutno ulaže odnose se na otvaranje portala i otvora za poslovne prostore i prodavnice. U međuvremenu fasada čeka svoju ponovnu restauraciju.

Ovaj format samostojeće figure spada u oblast minijaturnih figura. U zaštićenom jezgru pojavljuju se i druge minijaturne vajarske forme u vidu maski ili celih glava, ali je ova ženska figura sa još dve manje sa obe strane, jedina u oblasti samostojećih skulptura u dimenzijama malog akta.

Primer minijaturnih slobodnih glava nalazimo na fasadi Trga žrtava fašizma 5, poznatoj kao zgrada bioskopa Lifka. Objekat je izgrađen 1881. godine u stilu eklektike. Na monumentalnom fasadnom platnu ova sitna plastika pojavljuje se u nadprozornim delovima. Ženski lik sa stilizovanim vencem iznad blago izvijene glave gleda u pravcu mladog muškog lika, čija je glava izvijena u pravcu ženskog lika iznad susednog prozora. Ove glave, iako minijaturnih dimenzija, izvedene su vrlo plastično. Po dva ženska portreta iznad dvostrukih otvora i jedan muški koji se pojavljuje iznad simplog nadprozornog okna veoma diskretno akcentuju fasadno platno, za onoga ko je spreman da se zagleda i primeti ove posebne minijature.

Vladimira Nazora 9, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Drugi primer minijaturnih slobodnih portreta nalazimo na fasadi u ulici Ferenca Rajhla 1, poznatoj kao palata Leović.

Na pročišćenom i jednostavnom fasadnom platnu pojavljuje se minijaturna dekorativna plastika izvedena u kamenu. Oko prozorskih okvira zapažaju se u vidu maski portreti dece, anđelčića u plitkom reljefu. Projektanti ovog objekta su začetnik mađarske secesije Eden Lehner (Lechner Ödön 1845 – 1915) i Đula Partoš (Pártos Gyula 1845 – 1916). Objekat datira iz 1893. godine. Neobično uklopljenu dekoraciju nalazimo na fasadi Vladimira Nazora 9, koju je projektovao Danilo Marković 1928. godine sa elementima secesije i akademizma. Masivne pilastre markiraju minijaturne maske sa ženskim licima smeštene u floralnim spletovima. Minijaturna dekoracija izrazito je upečatljiva, naročito kada se otkriva u arhitektonskim akcentima. S obziroma da su dimenzije minijaturnog formata zadate u standardu 10×10 cm, ova dva primera su jedinstveni egzamplari fasadne minijaturne dekoracije.

Park Ferenca Rajhla 1, foto: Željko Vukelić

Figuralna dekoracija nekadašnje Štedionice i Narodne banke (1880–1883)

Objekat u ulici Štrosmajerova 11 poznat je kao Žuta kuća, a projektovao ga je Titus Mačković (1851–1919) u stilu eklektike sa elementima neorenesanse. Izgradnja objekta trajala je od 1880. do 1883. godine. Objekat je prvobitno izgrađen kao Štedionica i Narodna banka.

Projektant je izabrao stil italijanske renesanse koji mu se činio najprikladnijim za prikazivanje reprezentativnosti, bogatstva i moći. Klijenti su morali da steknu utisak da svoj novac poveravaju jakoj, sigurnoj i moćnoj ustanovi. Titus Mačković je vodio računa o međusobnoj skladnosti arhitektonskih elemenata i njihovoj logičnoj povezanosti sa dekoracijom.

Tehnički crtež, izvor: MZZSK Subotica

Figuralna dekoracija se na ovom objektu javlja na prvom spratu, u centralnom delu zgrade. Smešteni su iznad pet prozora u nizu iznad glavnog ulaza. U nivou drugog sprata se javljaju dekorativne glave na korintskim kapitelima pilastra. Poluležeće slobodne skulpture izvedene su od gipsa. Iako je Titus Mačković koristio i šablonsku dekoraciju, koju je čak ponavljao na više svojih objekata, fasadna skulptura na zgradi banke je jedinstvena po svojoj modelaciji u celoj Subotici. Pažnju privlače glave antičke modelacije, koje kao da ne pripadaju telima ni po dimenzijama ni po stilu izrade. Ovakva modelacija ostavlja utisak naivnosti, ali u isto vreme utisak osobene izrade do najsitnijih detalja.

Udvojene, plastično rešene figure u rukama drže svoje atribute. Sa leve strane prvog prozora, ženska figura u svojoj desnoj ruci drži mač, što simboliše Justiciju, rimsku boginju pravde. Figura do nje u levoj ruci drži svitak, a preko kolena su joj prebačeni okovi, što čini atribute Andromede.

Iznad narednog prozora je muška figura sa šlemom i krilatim sandalama koja u desnoj ruci drži štap, što predstavlja Merkura, rimskog zaštitnika trgovaca. Ženska figura naspram njega u desnoj ruci drži čekić, a u levoj predmet koji se tokom vremena polomio, pa ga ne možemo identifikovati.

Iznad četvrtog prozora su dve ženske figure. Leva je prikazana sa otvorenom knjigom, a desna u rukama drži čekić i bistu, simbolišući muze poezije i vajarstva.

Poslednji prozor nosi dve figure, od kojih je jedan mudri starac sa dugom bradom i obrvama što simboliše vrhovnog boga Zevsa, koji i u ovom slučaju drži krilati točak sa šest žbica, prepoznatljiv simbol Zevsovih munja i gromova. Ženska figura predstavlja Demetru, koja drži srp, a preko noge joj je snop žita, što zajedno simboliše plodnost.

Centralni prozor je postavljen tačno iznad glavnog ulaza u banku, sa dve ženske figure, od kojih jedna drži preslicu a druga kasicu, dok je između njih postavljena košnica. Navedeni atributi simbolišu marljivot i štednju, a poručuju da se ovde čuva marljivo stečeno blago.

Svi simboli odnose se na trgovinu, bogatstvo, moć, pravdu, mudrost i umetnost, koji bi trebalo da reprezentuju narodnu banku kao instituciju kojoj vredi poveriti svoj novac.

U periodu od 1941–1945. objekat je bio sedište specijalne policije, zatvor i mučilište. Od tada je menjao svoju namenu, da bi od 2005. godine postao zgrada Učiteljskog fakulteta na mađarskom jeziku. Tom prilikom su od Zavoda zatraženi uslovi za rekonstrukciju celog objekta i tada mu je vraćen prvobitni sjaj koji je decenijama bio ugušen svim suprotnim simbolima, od onih koji se objavljuju na fasadi, a oslikavaju nepravdu, primitivizam, besparicu i jalovost.

Figuralna plastika Manojlovićeve palate (80. godine XIX veka)

Najamnu palatu Samka Manojlovića u ulici Korzo 8 pretpostavlja se da je projektovao arhitekta Titus Mačković početkom osamdesetih godina XIX veka, u stilu neorenesanse.

Tehnički crtež palate Manojlović, izvor: MZZSK Subotica

Na frontalnoj fasadi objekta na spratnom delu postavljeno je devet prozora, od kojih dva bočna dekorišu lunete iznad balkonskih vrata, markirajući ivične rizalite fasade. Radi se o parovima ženskih figura, licima okrenutih jedna prema drugoj. Kod para u levom rizalitu jedna od figura okrenuta je leđima. Ovakva postavka poznata je renesansna kompozicija i podseća na Mikelanđelove skulpture kapele za Medičijeve iz 1520. godine u Firenci, gde su poluležećim skulpturama predstavljene alegorije Dana i Noći, Zore i Sumraka.

Figure spratnog dela Manojlovićeve palate su prikazane u punom reljefu, polunage, a u rukama drže određene predmete kao atribute. Na osnovu njih možemo utvrditi sledeća značenja: prva figura sa leve strane u desnoj ruci drži ogledalo obavijeno zmijolikim stvorenjem, što upućuje na lik Meduze koja je pogledom na Persejev štit uglačan kao ogledalo, skamenila samu sebe. Persej je taj štit dobio od Atine koju vidimo u drugom delu kompozicije. Boginja mudrosti pored sebe ima sovu i otvorenu knjigu, a u levoj ruci drži malu figuru Artemide, boginje plodnosti i lova. Ova dva simbola na suprotnim stranama figure ukazuju na balans između razuma i nagona. Sličan primer figuralne kompozicije nalazimo u Beogradu, iznad ulazne kapije u Bulevaru oslobođenja 2, iz 1928. godine. One su na osnovu postojećih atributa tumačene kao simbol medicine, mudrosti, znanja i umetnosti.

Jedna od sledećih figura na fasadi Manojlovićeve palate je Justicija, koja je predstavljena sa štapom u desnoj ruci. Do nje je figura koja u levoj ruci drži preslicu i ona bi mogla biti Parka, jedna od tri antičke boginje ljudske sudbine, koja prede nit ljudskog života.

U prizemlju, u centalnom delu zgrade iznad ulazne kapije na kosinama timpanona, nalazimo figuru muškarca i žene. Figure su izvedene u punoj plastici kao slobodne skulpture, prikazane frontalno, u duhu renesansne skulpture, potpuno gole sa izvedenim mišićima i tetivama, sa detaljno izrađenim motivima kose i brade.

U poluležećem položaju i u ovako velikom formatu prikazana lepota muškog i ženskog tela po prvi put je transparentno postavljena na nekoj od fasada u Subotici. Možda je zbog toga razumljivo da je muški polni atribut prekriven listom.

S obzirom da su u spratnom delu zgrade prikazane antičke boginje može se reći da muškarac sa bradom zapravo predstava Zevsa, kao vrhovnog boga grčke mitologije i njegove supruge Here. U poglavlju o elementim rađenim po kalupu spominje se ista muška figura takođe iznad ulaza, koju nalazimo u Resavskoj ulici broj 18 u Beogradu, kako leži na timpanonu koga pridržavaju karijatide. Zgrada na kojoj se nalazi ova figura datira iz 1890. godine i ovoga puta je u paru sa drugom muškom figurom.

Mikelanđelo, Noć i Dan, 1520. Firenca, Foto: Ricati, M. L. (“Mikelanđelo, Veliki majstori umetnosti”, Nolit, Beograd 1979, 64)

Prikazivanje poluležećih figura u paru kao dekoraciju na fasadama, u velikom i u malom formatu postaće prepoznatljiv detalj objekata Titusa Mačkovića.

Urbana legenda kaže da je Titus Mačković okrenuo leđa jedne od skulptura naručiocu objekta preko puta Manojlovićeve palate, Korzo 11, jer mu je nakon izgradnje naručilac ostao dužan. Ovo ne može biti tačno, s obzirom da objekat na toj adresi datira iz 1891. godine, što je 10 godina nakon projektovanja Manojlovićeve palate. Ipak, ovakve priče i dalje žive uprkos njihovoj netačnosti i predstavljaju istorijske tabloide za kojima je oduvek postojala potreba.

Figure na Manojlovićevoj palati izlivene su od terakote, tzv. šlikera, tečne glinene mase koja se uliva u kalupe za serijsku proizvodnju. Prilikom konzervacije i restauracije fasade 2007. godine, ove figure su vraćene u prvobitno stanje. U dokumentaciji Zavoda zabeležen je konzervatorski proces. Najpre su demontirane sa posebnom pažnjom, a zatim prenete u radionicu, kako bi se utvrdilo njihovo stanje. Usled koroziono-erozijskih procesa nastale su fleke u vidu patine koje su počele da se potklobučuju u vidu ljuspanja površinskog omotača. Hemijsko-mehaničkim postupkom skulpture su očišćene, a oštećenja su nadomešćena gipsom. Figure su nakon konzervatoskog tretmana montirane na prvobitnu lokaciju, gde su dekorativno ofarbane u belo. Celom dužinom fasade po spratovima stavljene su trake sa bodljama u cilju zaštite od štetnog dejstva golubova. Ovakvo rešenje u prevenciji od golubova je trenutno rasprostranjeno, ali se u vizuelno-estetskom smislu ne uklapa u izgled fasada. U svetu se već uveliko korisi struja sa minimalnim naponom koja samo odbija ptice, što bi za spomenike kulture bila značajna prevencija. Takođe simulacija zvukova ptica grabljivica je nepogrešiv metod u rasterivanju golubova sa određenih teritorija. Međutim ove metode zahtevaju održavanje i novčana ulaganja.

Ova fasada veoma je živopisna sa izuzetnom merom za odnose porporcija i masa. Razuđena i promišljeno ukrašena predstavlja važno dostignuće subotičkog arhitekte koga ćemo na narednim stranicama više puta spominjati u bogatom arhitektonskom opusu.

Figuralna plastika Radišićeve palate (1882)

Objekat u ulici Matka Vukovića 9, tj. kuću Radišića projektovala je firma Titusa Mačkovića „Mačković i Grundbek“ (Grundböck) 1882. godine u stilu neorenesanse.

Na spratnom delu fasade, između tri balkonska otvora smeštene su dve karijatide koje pridržavaju arhitrav. Karijatide kao i Atlanti nose poreklo iz grčke arhitekture, gde su se koristili umesto potpornih stubova arhitrava. Kasnije su istorijski stilovi preuzeli ovaj motiv u dekorativne svrhe. Predimenzionirane ženske figure u visokom reljefu stoje u kontrapostu. Jednom rukom pridržavaju draperiju svog peplosa, a drugom rukom pridržavaju glavu stuba, tzv. kapitel. Modelacija forme je izuzetno plastična i predstavlja redak primerak pseudokarijatida na fasadama u gradskom jezgru Subotice.

Materijal od koga su figure izlivene je gips, čija se upotreba u fasadnoj dekoraciji javlja poslednjih godina XIX veka. 31 Mere tehničke zaštite za uređenje ulične fasade ovog objekta dao je Zavod 2008. godine, mada do početka izvođenja radova nije došlo. Uslovima je zadato da se naročita pažnja upravo posveti karijatidama na balkonu. Najpre da se očiste od starih slojeva boje, konsoliduju, a zatim da se izvede nadogradnja nedostajućih elemenata. Farbanje fasadog platna predviđeno je da se izvrši paropropusnom fasadnom farbom, koja bi štitila od zadržavanja vlage, najvećeg uzročnikia propadanja spomenika kulture.


Objavljivanje serijala tekstova iz publikacije „Fasadni reljefi i skulpture u zaštićenom jezgru Subotice“ na portalu Magločistač realizuje se u saradnji sa Međuopštinskim zavodom za zaštitu spomenika kulture Subotica.

Autorke tekstova u publikaciji „Fasadni reljefi i skulpture u zaštićenom jezgru Subotice“ Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica su Maja Rakočević Cvijanov, vajarka, i Neda Džamić, istoričarka umetnosti, dok fotografije potpisuje Željko Vukelić.

Štampanje ove publikacije podržalo je Ministarstvo kulture Srbije.

Podelite sa prijateljima:

Jedan Komentar na
“Fasadna dekoracija na zaštićenim objektima u jezgru Subotice: Šta se krije iza figura i simbola?”

Izbeglica iz besmisla says:

Fin tekst. Inace, tuzno i jadno je vidjeti da ovako lijep grad ima tako ruinirane fasade. Sto zbog zapustenosti, sto zbog nevjerovatnog broja grafita. Grad djeluje kao nekada lijep covjek koji decenijama nije oprao zube. Uzas i steta.

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.