PRIČA PRIPADNICE LGBT-A: JA SAM ČOVEK, I GEJ

PRIČA PRIPADNICE LGBT-A: JA SAM ČOVEK, I GEJ

03.03.2015

Kategorija: Društvo , U fokusu

Razlozi zbog kojih je LGBT populacija nevidljiva u Subotici su oni sami

Subotičanka Jelena Dubovi je sa 17 godina priznala roditeljima da je gej. Pre nekog vremena, u okviru omladinskog političkog angažmana, učinila je to i javno. Razlog zbog kojeg je odlučila da konačno progovori je njena tadašnja devojka i ljubav koju je osećala prema njoj. Jelena je smatrala da je pošteno da zbog ljubavi prema svojoj devojci bude iskrena i prema svojim roditeljima. Roditelji su je od malena učili da ne postoje homoseksualci, strejt ljudi, muslimani, crnci, belci, Romi – postoje dobri ili loši ljudi.

Voli me, ne voli me…

Verujući da će dobiti podršku od svoje majke jer je, kako kaže, ona nežna, razumna, empatična i oduvek je imala razumevanja prema njenim problemima, odlučila je da njoj kaže prvoj. Otišla je kod roditelja sa svojom devojkom. U nekom trenutku razgovor je započela konstatacijom da je istina ono što je njena majka već neko vreme sumnjala. Jelenina majka se uhvatila za glavu i upitala je:

„Trudna si?“
„Ne, nisam“.
„Drogiraš se?“
„Ne drogiram se, mama“.
„Aha.. pa, onda si lezbejka!“
„Da, mama, ja sam gej“.

Jelenina devojka je rekla da nju nije sramota što voli njenu ćerku. U tom trenutku je došlo do promene izraza lica njene majke, ali je krajnja reakcija bila pozitivna. Da sve to ipak neće proteći u miru, nagoveštavale su i njene reči „Molim te, nemoj samo da tvoje okruženje i komšije saznaju, drži to među četiri zida“. Razgovor između njih je, uz suze, još dugo trajao.

Majka je htela da zna da li će sada imati unučiće, krivila je sebe da je pogrešila u odgoju i obrazovanju, kako je moguće da je Jelena, koja je vukovac u školi, u međuvremenu postala gej. Jelena je pokušavala da objasni majci da nije kriva i da „problem“, kako se to često isticalo, nastaje rođenjem.

Sledećeg jutra odnos između Jelene i njene majke dodatno se pogoršao. Nakon što je „problem“ prespavan, ispostavilo se da za njenu majku gej ipak nije okej. Jelena zna da je mama voli, ali ne ume da je razume i prihvati je. Od tada je prošlo šest godina, ali je odnos između njih ostao nepromenjen.

Jelena se najviše plašila oca za kojeg je tvrdila da je hladan i da gotovo nikada ne pokazuje svoje emocije. Međutim, na njeno veliko iznenađenje, on je dotični „problem“ prihvatio normalno i rekao da je najvažnije da je ona srećna. Njeni prijatelji su prihvatili njenu seksualnu orijentaciju kao normalnu, dok su pojedini poznanici saznali za njeno opredeljenje tek kada ih je upoznala i sa svojom tadašnjom devojkom.

Jelena radi u jednoj od vodećih, privatnih IT kompanija kao osoba zadužena za razvoj i projekte i uspešna je u svom poslu. Prihvaćena je od strane kolege i direktora i zbog toga nema problem na radnom mestu. Da su njene kolegenice sumnjale da je gej ispostavilo se na pauzi gde se razgovor poveo o tome kako žene prilikom stupanja u brak, pretežno preuzimaju prezimena svojih muževa. Jelena je rekla kako se ona nikada ne bi odrekla svog prezimena, na šta je od koleginica usledio simpatičan odgovor „Pa, lako je tebi sad kad imaš devojku – objasni ti to našim zatucanim muževima!“

Ugroženo pravo na slobodan izbor

LGBT2Prema mišljenju Jelene Dubovi, LGBT populacija je u Srbiji i dalje diskriminisana, a njihova elementarna ljudska prava su ugrožena – prvenstveno pravo na slobodan izbor. Diskriminacija ovih osoba je osetnija u manjim sredinama, pogotovo na jugu Srbije.

Ona kaže da su gej osobe nevidljive u Subotici i da je teško proceniti u kojoj se meri oni susreću sa diskriminacijom i u kojoj je meri ona uopšte i prisutna. Prema njenim saznanjima, u većini slučajeva, napad na pripadnike gej populacije najčešće je verbalna provokacija na javnim mestima i za sada nema saznanja o fizičkim napadima na ove osobe u Subotici.

Ona je do sada imala nekoliko slučajeva prozivki i dobacivanja na ulici, kao i jednu pretnju smrću putem društvene mreže. Nakon što se obratila policiji, slučaj je bio, uz verbalnu packu, srećno okončan.

„To što je moja seksualna orijentacija gej, to ne menja na činjenici ko sam ja i čime se bavim u životu, jer moja orijentacija nikoga ne ugrožava“, zaključuje Jelena Dubovi.

Nije dovoljno biti gej

Problem koji postoji u LGBT zajednici je da se pretežno svi međusobno poznaju što stvara određene probleme kao što je pronalaženje odgovarajućeg partnera i izuzetno niski kriterijumi prilikom njihovog odabira.

Jelena priznaje da ima visoke kriterijume kada su devojke u pitanju i da je trenutno to razlog što je sama. Ukoliko se neko iz njenog okruženja raspituje o nekoj devojci, najčešći odgovor je “Znam ja nju, ona je bivša moje bivšine bivše”, kaže uz osmeh Jelena.

Prema njenom mišljenju, njena izabranica bi trebala da bude pametna, inteligentna, ambiciozna, obrazovana, samosvesna, komunikativna, perspektivna, dinamična; da ima dobar smisao za humor i na kraju, što naravno nije presudno, da bude lepa i zgodna. Ona objašnjava da je trend među gej osobama, kao i kod strejt osoba, nedostatak kriterijuma prilikom odabira partnera. Velikoj većini gej osoba je nebitno da li se dve osobe intelektualno slažu, neretko pribegavaju kratkim vezama i bitno je samo da je neko gej.

Tabu tema za grad i građane

„Razlozi zbog kojih je LGBT populacija nevidljiva u Subotici su oni sami. Ovo više nije strah, nego prelazi u kukavičluk“, objašnjava Dubovi.

Ona ističe da gej osobe ne mogu očekivati da će, ukoliko oni to sami ne žele, drugi da se bore za ostvarivanje i zaštitu njihovih prava. Ne mogu očekivati da drugi rešavaju njihove probleme dok oni sede kod kuće i gledaju u svoja četiri zida, okupljaju se po kućama i tada su mnogo glasni u borbi za svoja prava. Jelena tvrdi da, osim što su gej osobe nevidiljive, u gradu ne postoji ni jedna organizacija koja se bavi gej pravima. I to će tako ostati sve dok se ne stvori kritična masa ljudi koja će preuzeti odgovornost i ukazati građanima da LGBT zajednica ipak postoji i da želi da se bori za ostvarivanje svojih prava.

Lokalna samouprava, kao ni sada, ni ranije nije pokazivala interesovanje prema LGBT osobama, niti je pokušavala sa njima da ostvari bilo kakav kontakt ili da im na bilo koji način pomogne da budu vidljiviji za javnost, kaže ona. Prema njenom mišljenju, velika većina ljudi ne prihvata gej seksualnu orijentaciju i smatra da je biti gej bolest, dok mali broj njih prihvata činjenicu da se čovek rodi kao gej i kasnije treba i da se suoči sa tim saznanjem.

Jelena Dubovi veruje da kada se stvore uslovi da o ovoj temi razgovaramo otvoreno, kao i sada, tek tada će se otvoriti i mogućnost da grad, na primer, dobije gej klub, kao i da sutra, lokalna LGBT populacija bude organizator subotičke Parade ponosa.

Natalija Jakovljević

pecat

 

 

 

[clear]

TAGOVI:
Mladi

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.