NATALIJA JAKOVLJEVIĆ: SUBOTIČANI DONIRALI 3 MILIONA EVRA DRŽAVI

NATALIJA JAKOVLJEVIĆ: SUBOTIČANI DONIRALI 3 MILIONA EVRA DRŽAVI

06.03.2015

Kategorija: Privreda , U fokusu

Vest koja je juče očito neprimetno zaobišla javnost – Grad Subotica kupuje kasarnu “Kosta Nađ” za tričavih 3 miliona evra na 60 mesečnih rata
Subotička vlast se i 2010. godine ložila na vojne komplekse kao što je “Petar Drapšin” na Palićkom putu, a eto, sada je izrazila spremnost da od države kupi i kompleks kasarni “Kosta Nađ”.

Iskreno, mogu da razumem da svaku našu vlast, onako potajno, negde možda, uzbuđuju prazni i devastirani vojni objekti jer u njima bude sećanja na pobedničku ratnu prošlost, snagu, odvažnost, ponos, moć i nesalomivost, međutim, ne razumem kako im pada na pamet da nakon što smo pre pet godina tadašnjem ministru Šutanovcu Vojnom već poklonili 2,5 miliona evra za kompleks kasarni “Petar Drapšin” sada to činimo ponovo.

Umesto da pokušamo da sklopimo ugovor o korišćenju između države i grada, kako je to urađeno u Novom Sadu i Nišu, pragmatični kakvi jesmo, ponovo smo izabrali jeftiniju verziju rešenja – finansiranje državnog aparata u iznosu od 3 miliona evrića.

Republička direkcija za imovinu Republike Srbije je 2. marta dostavila gradonačelniku Subotice navedenu procenu Poreske uprave, kao i zahtev da Grad Subotica donese odluku nadležnog organa o prihvatanju prenosa prava javne svojine na nepokretnosti koju čini vojni kompleks „Kosta Nađ“ na Grad Suboticu.

Na osnovu zakonskih propisa postupak u vezi sa kupovinom kasarne sprovodi Republička direkcija za imovinu Republike Srbije, na osnovu čijeg zahteva je Ministarstvo finansija, Poreska uprava, filijala Subotica, obavila procenu tržišne vrednosti kasarne „Kosta Nađ”.

Međutim, ako malo zagrebemo ispod maglovite površine ovog vojnog slučaja, dolazimo do podatka da procenitelj vrednosti ne može biti Ministarstvo finansija, jer se radi o organu prodavca koji je zainteresovan za što veću cenu. Procenu vrednosti treba da obavi nezainteresovan subjekat, tj. veštak.

Tržišna vrednost nepokretnosti utvrđuje se prema kretanju vrednosti na tržištu ponude i potražnje nepokretnosti, što u praksi znači da se na osnovu ponude i potražnje i prometa nepokretnosti na određenom lokalitetu, a prema podacima kuća koje se bave prometom nepokretnosti, utvrđuje približna tržišna vrednost!

Dakle, jedino uvidom u procenu koju je dalo Ministarstvo finansija može da se utvrdi na osnovu čega i kako je utvrđena vrednost nepokretnosti. Ovako se stiče utisak da je procena rađena po principu “toliko nam treba”.

Kako je navedeno u članu 26, stava 1, tačke 3 Zakona o javnoj svojini, nosioci prava javne svojine mogu vršiti “prenos prava javne svojine na drugog nosioca javne svojine (sa naknadom ili bez naknade), uključujući i razmenu”.

1. Ko, dakle, donosi odluku o tome da li će promet biti sa naknadom ili bez naknade?

2. Zašto Grad nije odredio neutralanog veštaka za procenu vrednosti?

3. I zašto nije zahtevao da se vojni objekti prenesu na Grad bez naknade kada je to u praksi već urađeno i u drugim gradovima u Srbiji?

Kad smo već kod neobuzdanog zaduživanja Subotičana, predlažem uzurpatorima gradske vlasti da na primer kupimo od države i zgradu Narodnog pozorišta, ionako nam slabo dotiraju sredstva za završetak izgradnje ovog objekta. Ako nije dovoljno sredstava prebačeno u državnu kasicu prasicu, onda kupujemo i Sinagogu! Iako nju moramo kupiti i od Republike Mađarske, jer se na osnovu najnovijeg primerka ugovora o upravljanju objektom, osim Nacionalnog saveta mađarske nacionalne manjine i Jevrejske opštine, i ona pita. Na kraju nam ostaje da dobro razmislimo i o eventualnoj kupovini Gradske nam kuće. Građani, sigurna sam, svakako neće imati ništa protiv.

pecat

 

 

[clear]

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.