Neustrašivi i nepokolebljivi subotički heroji koji su pružali otpor fašizmu, teroru i nepravdi

Neustrašivi i nepokolebljivi subotički heroji koji su pružali otpor fašizmu, teroru i nepravdi

Spomen biste subotičkim herojima, Kizur Ištvanu, Matko Vukoviću i Lazaru Nešiću, foto: NJ/Magločistač

30.10.2023

Kategorija: Subotica

Spomen-biste partizana oslobodioca, koji su herojski pružali otpor fašizmu, teroru i nepravdi tokom Drugog svetskog rata, nalaze su na Trgu Lazara Nešića, gde je i sam Lazar Nešić zajedno sa Ištvanom Kizurom i Matkom Vukovićem dobio svoju bistu, u znak poštovanja prema neustrašivosti i nepokolebljivosti subotičkih komunista u borbi protiv fašizma.

Biste su napravljene 1962. godine za predvorje Radničkog univerziteta (danas Otvoreni univerzitet), ali se od toga odustalo. Stajale su u enterijeru Gradske kuće, a na lokaciji na kojoj se danas nalaze, na Trgu Lazara Nešića 3, postavljene su 4. jula 1971. godine, ispred tadašnje zgrade Sreskog komiteta Saveza komunista.

Poverenica novosadskod Udruženja „Ženske studije i istraživanja“ za Suboticu, Margareta Bašaragin, istakla je da se njihove biste nalaze jedna pored druge i one simbolizuje jedinstvo, slobodu, i borbu protiv fašizma, bez obzira na nacionalnu, versku, jezičku ili bilo koju drugu pripadnost.

Ona je podsetila da su biste 2018. godine nestale sa ovog mesta i da se vajarka Maja Rakočević Cvijanov iz Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture (MZZSK) u Subotici potrudila da one budu obnovljene i ponovo vraćene na svoje mesto.

Autorka biste Lazara Nešića (1902-1941) je Mira Sandić, Ištvana Kizura (1904-1942) Olga Jančić, a Matka Vukovića (1891-1941) Ana Bešlić.

Ko je bio Ištvan Kizur?

O njihovim doprinosima u antifašističkoj borbi govorio je Dejan Mrkić iz Istorijskog arhiva Subotica koji je istakao da su njih trojica bili među prvima na udaru, a da je najduže, do 1942. godine, živeo Ištvan Kizur, dok su Nešić i Vuković, kao pripadnici ilegalne Komunističke partije, još 1941. godine stradali.

„Iako su radili za male plate, oni su izdvajali novac svi zajedno da pomognu onima koji su u zatvoru, koji su ostali bez posla. Ista sudbina je zadesila i Ištvana Kizura. On i njegova žena, Eta Kizur, imali su dvoje dece i nije ih to sprečavalo da uporno pružaju otpor fašizmu, teroru i nepravdi, kako pre rata tako i za vreme rata“, naveo je.

Kad je počeo rat, Ištvan je otišao u partizane, i bio je zamenik komesara čete druge proleterske brigade, a poginuo je u Bosni u borbi 1942. godine.

„Eta do kraja rata nije znala njegovu sudbinu, a grob je tek kasnije nađen. Nju je zadesila još jedna nesreća, kao i mnoge tih godina, jer su se žrtve tada brojale milionima. Rat je već bio završen, a njihov sin je, igrajući se, našao zaostalu bombu i stradao u svojoj 15. godini“, kazao je Mrkić.

U Subotici je, podsetio je, u to vreme gotovo svaki deseti stanovnik izgubio život, ljudi su bili „rasuti“ po raznim logorima i ratištima.

„Bilo je mnogo žrtava za jedan grad koji nije bio mesto borbe, ali uprkos tome pokazali su da se ne mire sa time“, istakao je Mrkić.

Ime Kizura Ištvana danas nosi osnovna škola i ulica u Subotici.

Eta Kizur je bila velika podrška svom mužu

Supruga Ištvana Kizura, Eta Kizur, bila je takođe antifašistkinja i velika muževljeva podrška, rekla je Margareta Bašaragin.

„Eta je imala krojačku radnju u kojoj je obučavala zanatu mlade žene, ali ih je obučavala i da prenose poruke svojim zatvorenim drugovima i istomišljenicima zatvorenih u Sremskoj Mitrovici. One su tamo odlazile kao njihove navodne verenice i sestre, a takođe su im pomagale i da prebegnu preko granice, najčešće u Sovjetski Savez“, navela je.

Njenu životnu priču je prikupila spisateljica Magda Simin Bošan, koja je originalno objavljena na mađarskom jeziku a kasnije prevedena i na srpski jezik, i kao takva ostala je u sećanjima učesnika narodnooslobodilačke borbe.

Eta Kizur, kao nepokolebljiva borkinja za prava obespravljenih, nadživela je svoga muža, a posle Drugog svetskog rata je živela u Novom Sadu. Umrla je 1987. godine.

Nešić i Vuković podlegli torturama u subotičkim zatvorima

Lazar Nešić, po kome je nazvana srednja škola i trg u Subotici, bio je već prvih dana rata ubijen. Radio je kao berberin, i bio je istaknuti ilegalac.

On je 1941. godine mučki ubijen u zatvoru koji se u to vreme nalazio na trećem spratu Gradske kuće.

Najstariji među njima je bio Matko Vuković, koji danas u Subotici ima ulicu a njegovo ime nosi i jedna osnovna škola, bio je učesnik Oktobarske revolucije u Rusiji a tamo se našao kao zarobljenik Prvog svetskog rata.

„On se vratio nazad sa idejama revolucije, i tu se posvetio sindikalnom radu, organizovanju radništva i borbi za radnička prava“, rekao je Mrkić.

Međutim, već leta 1941. godine je uhapšen i zatvoren u mučilište Žute kuće gde je i podlegao batinanjima.

Iznad bisti subotičkih heroja na trgu Lazara Nešića stoji natpis – „Nepokolebljivi u kazamatu, gordi u ćutanju, neustrašivi u jurišu, uspravni i u smrti, oni danas vojuju naše bitke“.

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.