Farma Marinka Čovića, izvor: privatna arhiva
„Već dva meseca mlekare smanjuju cenu mleka i prosečna cena tog proizvoda za mala i srednja gazdinstva sada je 40 dinara, a za velike farme krava oko 65 dinara“, izjavio je krajem maja ove godine predsednik Udruženja odgajivača goveda Centralne Srbije, Milija Palamarević za agenciju Beta.
To znači, kako za Magločistač objašnjavaju proizvođači mleka, da se neki od njih sada suočavaju sa otkupnom cenom nižom i za 10 dinara po proizvedenoj litri u odnosu na lane (u zavisnosti od toga sa kojom mlekarom sarađuju), dok kao razlog tome navode nagomilane zalihe mleka i mlečnih proizvoda na tržištu.
Zbog ove situacije, početkom juna, jedna od najvećih mlekara na domaćem tržištu, “Imlek”, oglasila se saopštenjem za javnost u kom navodi da otkupnu cenu mleka za maj i jun ne umanjuje.
“U trenutku kada se tržište suočava sa značajnim viškovima sirovog mleka i rekordnim zalihama gotovih mlečnih proizvoda, kompanija ‘Imlek’ je donela odluku da se otkupna cena sirovog mleka za mesece maj i jun ne smanjuje”, ističu iz ove kompanije, dodajući da na ovaj način, kao kažu, osiguravaju kontinuitet otkupa i daju konkretan doprinos očuvanju domaćeg stočarstva.
Prema podacima Republičkog zavoda za statistiku (RZS), prosečna otkupna cena kravljeg mleka u Srbiji za 2022. godinu je iznosila 47,70 dinara za litar, a u 2023. godini 56,96 dinara. Podaci za 2024. godiniu pokazuju prosečnu cenu od 55,20 dinara, dok je prosek za prvi kvartal ove godine bio 54,44 dinara.
Istovremeno, kada je reč o prosečnoj ceni kravljeg mleka masnoće 2,8% u maloprodajama, za 2022. godinu cena je iznosila 115,44 dinara, u 2023. godini 150,32 dinara, dok je u 2024. godini bila niža i iznosila je 147,11 dinara. Prosek za period januar-april ove godine iznosi 147,87 dinara.
Komentarišući za Magločistač trenutno stanje na tržištu mleka, proizvođač Marko Pejić iz Male Bosne kaže da je ovakva tendencija prisutna već treću godinu za redom, da su proizvođači i potrošači ti koji ispaštaju zbog loših jednokratnih odluka resornog ministarstva, te da je opstanak mlekarstva u Srbiji upitan ukoliko otkupne cene nastave da opadaju.
“Treću godinu za redom imamo veliki uvoz mlečnih proizvoda koji je izazvao ‘čep’ na tržištu. Nama sada ponovo za oporavak tržišta treba više od pola godine da bi se te količine smanjile, a ako ćemo mi proizvođači za to vreme imati opadajuću otkupnu cenu, mi nećemo izdržati”, naglašava on.
Kako dodaje, ključni je problem što “u Srbiji nema dugoročne i podsticajne politike za opstanak mlekarstva”.
“U ovoj situaciji treba da se smanjuje marža, a ne nama da se skida cena. Vode se time da oni nisu navikli na manju zaradu, a mi jesmo na gubitak. U svakom sektoru u poljoprivredi je najgore biti proizvođač i krajnji potrošač, svi ostali između zarade”, ocenjuje Pejić.
U saopštenju za javnost s početka maja, Ministarstvo poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede je navelo da je u cilju zaštite domaće proizvodnje obustavilo izdavanje novih dozvola za uvoz mleka i sira, dok su prethodno izdate dozvole povučene. Pokrenuta je i procedura za jasnije i transparentnije deklarisanje mlečnih proizvoda i proizvoda u ugostiteljstvu, a očekuje se i pronalaženje najefikasnijeg modela za overu izjava potrebnih za unos parcela u eUpravu.
Marko Pejić na svojoj farmi ima 30 krava na muži, a sarađuje sa malom mlekarom kojoj mesečno isporuči oko 10.000 litara mleka.
U njegovom selu je, kaže, opstalo samo još nekoliko proizvođača mleka, dok je nekada gotovo svaka druga kuća imala barem jednu ili dve krave.
“Da bi danas opstao u mlekarstvu i imao neku isplativost, moraš da ideš na veći broj grla, na dobar kvalitet, na dobru litražu. S druge strane, skup je ulog i velika kocka jer treba dve godine ulaganja da dobiješ muzaru za koju ne znaš kakvo će mleko davati i u kojim količinama. Ljudi koji su jednom prekinuli proizvodnju, nikad se više neće vratiti”, objašnava Pejić.
Zbog toga bi, kako smatra, država uređenjem tržišta i osiguravajem kontinuiranih podsticaja trebalo da stimuliše opstanak mlekarstva u Srbiji.
“Prošle godine smo od države dobijali podsticaje po junici i u sporazumu je bilo najavljeno da će se ti podsticaji i nastaviti, međutim, novi ministar je rekao da za to nema para i da to nije bilo predviđeno”, podseća Pejić.
Komentarišući najavu jedne od najvećih mlekarskih kompanija da će održati otkupnu cenu mleka u maju i junu nepromenjenom, on kaže da je ta mlekara poslednja dva meseca cenu već smanjila, te ocenjuje da je u pitanju propaganda, a ne briga o prozviđačima.
“Pre oko tri godine prestao sam da sarađujem sa ‘Imlekom’ zbog destimulacija koje imaju kod brojnih kriterijuma koje mleko treba da zadovolji da bi proizvođač dobio tu najvišu cenu. Mi te kriterijume nikad ne možemo da dostignemo i onda otkupna cena varira i do 8 dinara”, objašnjava Pejić.
Proizvođače mleka od sledeće godine stimulativna “bodovna lestvica” očekuje i kada su u pitanju premije za mleko koje daje država, a koje sada iznose 19 dinara za litru.
Ministar poljoprivrede, Dragan Glamočić, najavio je da će centralna laboratorija za kontrolu kvaliteta mleka početi da radi od januara 2026. godine.
Kako je objasnio, cilj njenog uvođenja je primena “stimulativnog modela otkupa, koji će nagrađivati kvalitet, uz pravedan tretman za sve proizvođače”, dok će uzorkovanje biti obavljano u prisustvu proizvođača.
Poljoprivredni proizvođač iz Đurđina, Marinko Čović, smatra da uvođenje ovakvog modela otkupa mleka predstavlja dodatni udar pre svega na male proizvođače mleka koji ne mogu da ispune sve zahtevane mikrobiološke uslove i koji već sada jedva opstaju.
Upravo zato njegovo poljoprivredno gazdinstvo, u kojem mesečno proizvede oko 5.300 litara mleka, radije sarađuje sa manjim mlekarama koje nude nešto nižu otkupnu cenu, ali imaju blaže kriterijume prilikom određivanja otkupne cene.
“Računica je trenutno takva da mleko održava neke naše kućne troškove i hranu za krave koju većinom moramo da kupujemo zbog aflatoksina. Premije, koje su trenutno 19 dinara, nam jedino ostanu sa strane i to je ono što možemo negde da ulažemo, ali će se od nove godine i one dodeljivati po kvalitetu mleka”, objašnjava Čović.
Stoga, kako zaključuje, isključivo od mlekarstva trenutno ne može da se živi, a da se pritom ostane na prihvatljivom broju krava za jedno porodično gazdinstvo.
“Bavimo se i svinjarstvom i ratarstvom. Od pet ili deset krava sada ne može da se živi, a nekada si mogao sa manjim brojem grla da živiš lagodno. Sada moraš povećavati broj grla da bi opstao, ali to iziskuje danonoćan rad i poljoprivrednika dovodi u situaciju da mora da traži radnika, što je teško naći i predstavlja opet opterećenje za kućni budžet”, zaključuje Marinko Čović iz Đurđina.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 86. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.