OPĆI KONSENZUS GRADA GLEDE MITRIĆA I MALIH VJERSKIH ZAJEDNICA: HEJ ŠOVENI, AL STE ŽIVI

Zahvaljujući takvom odnosu, Mitrić je ne samo aboliran od nikad provedene lustracije nego je i nagrađen titulom prvog čovjeka komisije koja će odlučivati o tomu koji medijski projekti zadovoljavaju profesionalne standarde iz oblasti, recimo, zaštite prava vjerskih manjina

Gradonačelnik Jenő Maglai, njegovi podanički mediji i nezainteresirani sugrađani imaju puno razloga ovih dana – svatko na svoj način – razmišljati o svijetloj budućnosti. Prvi, recimo, o probnoj pobjedi Saveza vojvođanskih Mađara na izborima za mjesne zajednice; drugi o „sezoni krastavaca“, kako inventivno već par desetljeća nazivaju punjenje rubrika tijekom ljeta, a treći o tomu hoće li se zaputiti na more ili će o njemu samo maštati. O ružnoj prošlosti, kriterijima profesionalnosti ili o dosadnim pitanjima građanske ravnopravnosti napravili su prešutni konsenzus: nitko se time ne želi baviti.

Plod koalicijske utrobe

Milutin Mitrić — Plod koalicijske utrobe, izvor: siamanswer com

Počnimo, recimo, od gradonačelnika, koji je prošlog petka prisustvovao potpisivanju ugovora s predstavnicima nevladinih udruga koje su dobile sredstva na temelju programa koji se bave očuvanjem životnog okoliša. Tonom učitelja koji se obraća ne baš inteligentnom učeniku gradonačelnik je dolje potpisanom autoru objasnio definiciju po kojoj je imenovanje Milutina Mitrića za člana Komisije za ocjenu projekata u oblasti javnog informiranja zapravo plod političkog dogovora koalicije na vlasti, pri čemu ni postulati struke nisu zanemarivani. Uz stanovitu ogradu i priznanje kako „nema dobrog rješenja“, Maglai je rekao kako bi se i imenovanjem nekih drugih osoba u komisiju opet javio netko tko je time nezadovoljan. Zbog toga on, kaže, nema namjeru mijenjati ovu odluku. Tonom učitelja, koji se obraća istom tom a sve dosadnijem učeniku, obratio se gradonačelnik dolje potpisanom i kada je riječ o natječaju za financiranje vjerskih zajednica. Objasnio je Maglai ograničenom Romiću da Grad nastavlja s praksom financiranja „istorijskih verskih zajednica“ i još dodao da bi, ukoliko bi Grad financirao sve vjerske zajednice, za te namjene „trebalo 44, a ne 4 milijuna dinara“. Svoje uvjerenje da time ne pravi diskriminaciju prema sugrađanima na vjerskoj osnovi gradonačelnik je potpkrijepio neoborivim argumentom: „dozvlolite da onaj ko raspolaže i dodeljuje ta sredstva ima te mogućnosti“.

„Točno, gradonačelniče! Ali, zašto načelo tko može a tko ne može sudjelovati na natječaju ne primjenjujete i kada je riječ o drugim nevladinim udrugama, a ne samo vjerskim zajednicama? Recimo, onima koji se bave zaštitom životnog okoliša, sportom, pravima invalida… Ali, čak i da to uradite, spektar nepravičnosti samo biste proširili na sve veći broj svojih sugrađana“, pomislio je u sebi prestravljeni potpisnik ovoga teksta nakon gradonačelnikove dogme s govornice.

Prešutkivanje kao informiranje

Ozračje grada — Šuti, samo šuti, izvor: Magločistač

S izuzetkom „Autonomije“, „Info kanala“ i „Hrvatske riječi“, ostali mediji se, hvala Bogu, ovim pitanjima nisu morali ni baviti. Uredno poslano priopćenje Centra građanskih vrijednosti u kom se od gradonačelnika traži da povuče Mitrića, kolege iz bratskih nam medijskih kuća gospodski su bacili u koš kako bi i spremačice zaradile svoju plaću. Osim već spomenutih kuća, ostale urednike i novinare ne zanima profesionalni životopis Milutina Mitrića, od neistina u „Večernjim novostima“ (serijal o oružju u podrumu župnog ureda u Đurđinu) do šovinističkih bljuvotina u „Danima“ (nešto kao: „ne znam kako vi, ali ja najviše volim kad pobeđujemo Hrvate“; ili je možda rekao: „tučemo“, misleći pri tomu i na neke radikalnije glagolske načine?). Ne zanima ih, naravno, ni način na koji je ovaj plod koalicijske utrobe uopće dospio u komisiju (tko ga je to kandidirao, recimo?), kao ni prekršeni kriteriji „dobre prakse“ da većina članova komisije (u ovom slučaju dva od tri) ne smiju biti iz mjesta u kom je natječaj raspisan. A što bi se, recimo Joseph Sinter ili netko sličan njemu, bavio pitanjima „tamo nekih sekta“? Niti su – poput koalicije na vlasti – politički utjecajni, niti su – poput Lajče Čokanja – ekonomski moćni. Drugim riječima: koristi od njih nema, a štete mogu biti velike. Znači, treba biti pametan i – ako se baš mora – o vjerskim manjinama govoriti samo u prigodama kada se one navode kao statistički podatak o multikonfesionalnosti Subotice.

Mitrići u zrcalu

Pogledamo li na one koji „lajkuju“ tekstove ove vrste u „Magločistaču“ kao na neku vrstu statističke greške, slobodno možemo reći kako Subotičane boli lanjski snijeg i za Mitrića i za male vjerske zajednice. Uljujkani u vlastite probleme – bez elementarne informacije medija o na silu iznuđenom obrazloženju gradonačelnika – građani Subotice bez ikakve empatije gledaju ne samo na svoju donedavnu prošlost, načela profesionalnosti i jednakosti nego i jedni na druge. U takvom zrcalu mitrići i pripadnici malih vjerskih zajednica pojavljuju im se kao stvaran odraz vlastitog beznađa, pri čemu – sluđeni izlučevinama plodova koalicijskih utroba i nojevskom uređivačkom politikom – nisu više u stanju napraviti niti kvalitativnu razliku između onoga što vide. Zahvaljujući takvom odnosu gore spomenutih (gradonačelnika, medija i sugrađana), Mitrić je ne samo aboliran od nikad provedene lustracije nego je i – kako „Magločistač“ neslužbeno saznaje – nagrađen titulom prvog čovjeka tročlane komisije koja će odlučivati o tomu koji medijski projekti zadovoljavaju profesionalne standarde iz oblasti, recimo, zaštite prava vjerskih manjina.

Uz čestitke na još jednoj izvojevanoj pobjedi u oblasti društveno-političkog rada sa zadaćom očuvanja nacionalnih interesa i jedna poruka Mitriću: „Срећан рад, Милутине. Са ‘Mаглочистачем’ се, на обострано задовољство, нећеte срести“!

Rómity Aranyos

[clear]