Subotičanka Larisa Ivanković objavila knjigu poezije za decu: “Moja prva pesma je u meni pokrenula lavinu dečijih stihova”

Subotičanka Larisa Ivanković objavila knjigu poezije za decu: “Moja prva pesma je u meni pokrenula lavinu dečijih stihova”

„Stihovnica bez granica” autorke Larise Ivanković, foto: privatna arhiva

10.01.2023

Kategorija: Kultura , Subotica

Larisu Ivanković većina Subotičana dobro zna po predivnom glasu jer se muzikom bavi kao vokalni izvođač i kantautorka, pa je vrlo često viđamo po lokalima, ali malo ko zna da se ona već nekoliko godina bavi i ilustrovanjem knjiga za decu drugih autora, a nedavno je objavljena i njena prva knjiga dečije poezije „Stihovnica bez granica”.

„Mene okupira sve ono što okupira i decu, ono što je njima najzanimljivije, a to je likovno, muzičko, fizičko“, započinje uz osmeh Larisa svoju priču za Magločistač.

Larisa Ivanković, izvor: privatna arhiva

Ona tako u knjizi, koja ima 15 pesama, objedinjuje svoje pasije, a to su crtanje i pisanje, dok u virtuelnom svetu svoj rad predstavlja kao „Little Witch Factory illustrations“ gde se mogu pronaći dopadljive i pomalo otkačene ilustracije ove maštovite autorke.

„Stvaranje knjige mi je bilo vrlo inspirativno zato što dečija poezija dozvoljava dosta maštovitosti, kreativnosti, a meni je bilo zanimljivo da istražujem te granice. Moji stihovi možda neočekivano pomeraju granice, pa nije da baš sve vreme ’miluju’ onog ko to čita ili sluša. To su neki momenti u knjizi koji možda mogu malo da zaparaju uši, ali su stimulativni, što je dobro za decu, čak i u nekim momentima da ih malo šokira, što posle pokreće neuronske mreže, da se oni zapitaju“, objašnjava Larisa.

Iako možda u trenutku čitanja deca i ne poznaju neke reči, one će ih zagolicati, pa će za nekoliko godina moći da ih procesuiraju kada se susretnu u životu sa nekim pojmovima koje tada, kada su čitali, nisu znali, dodaje ona.

„Stihovnice bez granica” može da se nabavi u striparnici „300 čuda” u Subotici. Knjiga je objavljena u izdanju Subotica.info, a izdavanje knjige delom je podražao i Grad Subotica preko konkursa za finansiranje i sufinansiranje projekata u kulturi.

A kako je sve počelo?

Njena prijateljica je pre dve godine rodila ćerku, pa je kao strastvena ljubiteljka vizuelne umetnosti sa svojim društvom osmislila da bi lep poklon bio da naprave knjigu u kojoj će sakupiti posvete, pričice, poeziju, kako bi taj poklon mogao da bude originalan i autentičan.

Međutim, sticajem okolnosti, tako zamišljena knjiga se nije realizovala u tom obliku, već je nekoliko njih napisalo posvetu, priču ili pesmu koju su odštampali, uramili i tako poklonili svojoj prijateljici.

„Tada sam napisala jednu pesmicu i to je bila moja prva dečija pesma i onda je to pokrenulo u meni lavinu dečijih stihova. Sve vreme su mi se vrtele neke ideje, rime, i to se dešavalo svuda – kod kuće, u kafiću, dok šetam ulicom… I samo je nadolazilo a ja sam ih sve zapisivala u svoj mobilni telefon. Tako sam ušla u tu ’mašinu’, nisam mogla da stanem, i to je moralo da se nastavi“, priča Larisa.

Kada nešto kreira, dodaje, onda se oseća nekako i nagrađeno.

„Verovatno je to neki tipičan osećaj za one koji uživaju u onome što rade. Mene pokreće to kreativno izražavanje, ne da mi mira i onda moram da delujem na više strana. To me nekako stimuliše da sve ovo radim“, ističe Larisa.

Dodaje da je ilustrovanje knjiga prešlo u profesiju od koje se izdržava a da se uporedo bavi i muzikom.

„Imam ambiciju da u budućnosti razradim malo i taj svoj autorski opus i da u nekom momentu i to predstavim široj javnosti“, najavljuje Larisa.

Osim što voli da stvara, ona je krajem prošle godine bila organizovala i humanitarnu svirku za prikupljanje pomoći za teško obolele Subotičane kako bi na taj način doprinela i pomogla onima kojima je pomoć najpotrebnija.

Drugi o knjizi

„’Stihovnica bez granica’ je pre svega, prozor u dečije viđenje sveta. Vizuelno i verbalno. To je knjiga obojena magičnim bojama spravljenim u kotlu ilustratorke sa iskustvom dobre, male veštice koja se ovom prilikom poigrala i magijom reči. Igrala se nazivima i dečijim predstavama, načinom učenja, usvajanja znanja, umenja i navika. Igrala se, ali sa ozbiljnošću kojom deca pristupaju igri. Mašta jeste stvarnost i mašta služi ’preradi’ stvarnosti. Da nema mašte, kako bismo imali hipoteze da ih u svetu proveravamo?! Niko ne želi da mu je sve spolja dato i unapred određeno, pa ni deca“.

Marijana Vasilijević, diplomirana pedagoškinja i integrativna dečija psihoterapeutkinja

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.