Reljefi, figure i dekoracije u zaštićenom gradskom jezgru: Istorija Gradske biblioteke, Gimnazije i najamnih palata

Reljefi, figure i dekoracije u zaštićenom gradskom jezgru: Istorija Gradske biblioteke, Gimnazije i najamnih palata

Aurora, foto: Željko Vukelić (MZZSK)

Objavio: Magločistač

17.03.2023

U nastavku knjige, upoznaćemo se sa reljefima, figurama i drugim fasadnim dekoracijama, koje se nalaze na svima nama poznatim zgradama u centru grada Subotice, među kojima su Kapela svetog Roke, velelepne najamne palate, Gradska biblioteka i zgrada Gimnazije.

Tri reljefa druge najamne kuće Jožefa Rota (1882–1883)

Raskošne reljefe manjeg formata nalazimo na eklektičnoj neobaroknoj fasadi u ulici Dimitrija Tucovića 6, tačnije u drugoj najamoj kući Jožefa Rota. Objekat je izveden 1887. godine po projektu Geze Kocke u ulici koja povezuje Gradsku kuću sa „Radijalcem“, a čije fasade su nedavno obnovljene, osim manjeg broja primera, među kojima je i ova. Ona čeka svoju obnovu kako bi zasijala u svom izvornom obliku.

Prizemni pojas ove građevine je rustično obrađen. U simetričnim kvadratnim poljima na prvom spratu fasade nalazimo bogatu gipsanu i maltersku dekoraciju koja se javlja u vidu mitoloških predstava. U prvom polju sa leve strane nalazi se reljef sa prikazom Aurore, rimske boginje zore kako uzleće ispred kočije u kojoj sedi njen brat Sunce (Sol). Na sledećem reljefu prikazan je Apolon sa devet muza, zaštitnica umetnosti i nauke, gde svaka od njih drži svoje prepoznatljive atribute. Treća scena prikazuje Bahusa, antičkog boga vina i njegovu suprugu Arijadnu, u kočijama sa upregnutim lavovima i njegovim raskalašnim pratiocima, satirima.

Upravo ove scenske predstave jedinstvene su na našim fasadama po svojim malim dimenzijama, u koje je smešteno mnoštvo figura sa detaljima koji ilustruju različite antičke mitove izvedene i veoma plastično. Sa obe strane svakog zasvedenog prozora naležu figure puta iznad kojih se javljaju reljefi puni dinamike i pokreta, vrlo karakteristični za barokni tretman forme. U rizalitima je naglašen timpanon sa otvorenom školjkom iznad koje je na fasadi izveden dekorativan reljef sa krilatim sirenama poniklim iz floralnog miljea. Lavlja glava pojavljuje se na rubovima krova kao i iznad ulazne kapije. Ikonografija anđela, školjki i scena u reljefnim poljima je tipična za eklektičnu mešavinu stilova.

Fasada trenutno čeka svoju restauraciju. Reljefi od gipsa su u dobrom stanju. Međutim, od aerozagađenja nastali su talozi prljavštine, koja narušava izgled raskošnih mitoloških predstava. Sigurno će nakon čišćenja fasade puna plastičnost ovih reljefa doći do izražaja. Tome će doprineti i kolorit fasade, kao i struktura mase za farbanje. Zavod se zalaže da zgrade u zaštićenom jezgru koje su prekrivene hirofom (smesom tucanog kamena i farbe koja se prskanjem nanosi na zid) zameni glatkim fasadnim tretmanom, jer hirofa u svojoj zrnastoj strukturi zadržava velike količine prašine zbog čega se objekat brže zaprlja.

Takođe, zbog svoje gustine nastaje sloj koji reducira sagledljivost originalnog odlivka, pogotovo kada se radi o najsitnijim detaljima. Sa druge strane, praksa je pokazala da su gipsani reljefi vrlo dobro sačuvani ispod debelog sloja hirofe, što predstavlja na neki način zaštitni omotač.

Foto: Željko Vukelić/MZZSK

Anđeli Kapele Svetog Roke (1884) i kuće Joanesa Brauhlera (1902)

Kapela svetog Roke smeštena je u ulici Matka Vukovića, a današnji izgled, koji je projektovao Titus Mačković u stilu neorenesanse, dobila je 1884. godine.

Objekat je najpre podignut kao zavetna kapelica u čast zaštitnika bolesti Svetog Roke. Zaštićena je kao spomenik kulture jer obeležava mesto sahranjenih žrtava terora iz 1693. godine, kao i stradanja od kuge koja je 1738. harala u Subotici. Umesto ove skromne i rustične kapelice izgrađena je 1884. godine kapela današnjeg izgleda.

Kapela svetog Roke, foto: visitsubotica.rs

U uglovima bočnih fasada iznad prozorskog luka smeštene su dve figure anđela. Skulpture su izvedene od gipsa, u punoj plastici. Anđeli su prikazani u poluležećem položaju sa raširenim krilima i draperijom oko struka, u punom volumenu. U istoriji umetnosti anđeli imaju svoj slikarsko simbolistički razvoj koji je usko povezan sa razvojem umetničkih stilova i samog religijskog viđenja anđela, kao i sa samim stilom i uslovima življenja ljudi u određenom dobu. Anđeli označavaju nepripadnost svetu i ljudima, tačnije boravak na nebu u sferi Božanskog.

Neorenesansni anđeli na fasadi Kapele svetog Roka bez mnogo deskriptivnih detalja, u suštini vezani za religiju, razlikuju se u izgledu i nameri od barokne modelacije forme prepune pokreta i izuvijanih linija, koje u cilju čiste dekoracije nalazimo na kući Joanesa Brauhlera. Ova neobarokna kuća u Ulici breće Radić 74 zaslužuje posebnu pažnju. Nalazi se u produženoj zoni zaštićenog jezgra koju je projektovao 1902. godine arhitekta V. Berancki iz Sremskih Karlovaca. Pažnju privlači centralna kolska kapija naglašena bogatom dekoracijom u punoj plastici, kojom su predstavljene figure anđela sa krilima u poluležećem položaju. Materijal je takođe gips, koji je nakon izvedenih restauracija ostao u dobrom stanju.

Godine 2007. Kapela svetog Roke je restaurirana. Anđeli su restaurirani pod nadzorom vajarke Zavoda Vere Gabrić Počuče, u saradnji sa spoljnom saradnicom vajarkom Danijelom Mamužić. Svi radovi izvedeni su na licu mesta. Trebalo ih je hemijskim putem očistiti od naslaga prljavštine, zatim mehanički skinuti postojeću farbu koja je počela da se ljušti. Delovi koji su bili oštećeni dograđeni su od gipsa, a manja oštećenja su retuširana. Na kraju su dekorativni elementi premazani modelarskim gipsom kako bi se postigla prvobitna politura forme (dokumentacije MZZSK Subotica). Anđeli su ofarbani u belu fasadnu boju, na silikatnoj osnovi, koja je ujedno i preventiva od zadržavanja vlage, glavnog uzročnika degradacije materijala.

Prilikom restauracije figure su osvetljene u sklopu osvetljavanja celog objekta, što predstavlja jednu od tehničko-zaštitnih mera u sistemu očuvanja kulturnih dobara. Obe fasade sa datih primera važne su zbog karakteristika stilova kojima pripadaju kao i zbog majstorske modelacije kojom su anđeli izrađeni.

Skulptura Svetog Ivana Nepomuka (1888)

U niši između dva objekta na Trgu Republike postavljena je figura Svetog Ivana Nepomuka. Niša sa figurom pripada objektu, koji je projektovao Geza Kocka (Koczka Géza ? – 1912.) u stilu neorenesanse, a izgrađen je između 1882. i 1888. godine na Trgu Republike 16. Prvobitnu skulpturu je 1810. godine postavio Lajoš Vermeš (Vermes Lajos) na nekadašnji pijačni trg, na obalu potoka koji je tuda proticao, kraj kuće Matije Markovića. Kada je ta lokacija prešla u posed porodice Radić skulpturu su postavili u nišu kuće, na ugao ulice. U proleće 1888. srušili su staru Radićevu kuću i izgradili novu. Tada je vlasnik kuće kupio novu, ali manju skulpturu Svetog Ivana Nepomuka – današnja skulptura – lepše izvedbe nego što je bila stara, oronula.

Skulptura Svetog Ivana Nepomuka, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Skulptura Svetog Ivana Nepomuka se postavljala pored vodenih tokova, kako bi štitila grad od poplava. Na mestu gde sada stoji skulptura Svetog Ivana Nepomuka, postojao je most ispod koga je prolazio potok. Najpre je tok vode izmešten, a zatim potpuno ukinut. Međutim, skulptura je ostala na mestu gde je prvobitno bila postavljena. Zaštitnik od poplava i ispovedničke tajne predstavljen je sa oreolom sa pet zvezdi od metala i predstavom palmine grane u desnoj ruci. Palmina grana u hrišćanskoj simbolici podseća na pobedu mučenika nad mukama i smrću, pa ga zato Sveti Ivan Nepomuk drži kao atribut. U funkciji atributa su i njegova ispovednička roketa i biret na glavi.

Materijal od koga je napravljena figura je od legure gvožđa, najrasprostranjenijeg metala, koji se često upotrebljava zbog svoje izuzetne tvrdoće. Skulpture od gvožđa sklone su korodiranju, ali kao što je već spomenuto, lako ih je održavati pomoću antikorozivnih pasti i sredstava, kao i stavljanjem zaštite, što u ovom slučaju predstavlja sama boja. Cela figura je naime, obojena braon bojom i postavljena u lučnu nišu sa profilisanim vencem. Dimenzije figure su 54 x 48 x 163 cm, a niša u kojoj je figura smeštena je 58 x 30 x 185 cm.

Niša sa skulpturom svetitelja, Trg Republike, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Vitez Najamne palate Mate Vojnića (1893)

Najamnu palatu Mate Vojnića u ulici Korzo 1 projektovao je Janoš Jedlička (Jedlicska János) 1893. godine u stilu francuske renesanse sa elementima cvetne gotike. Iznad balkona na prvom spratu erkera, u glavnoj simetrali objekta nalazi se slobodnostojeća figura viteza obučenog u punu vitešku opremu sa šlemom na glavi, koji levom rukom ispred sebe drži štit sa grbom porodice Vojnić. Vitez je u podignutoj desnoj ruci nekada držao koplje. Ova figura napravljena je od terakote, a zatim dekorativno obojena. Značajna je po tome što je jedina skulptura viteza u našem gradu. U srednjem veku vitezovi su činili poseban stalež profesionalnih ratnika, plemića koji su postepeno razvili sopstvenu kulturu. Vitezovi su radili za kralja kao profesionalna vojska, lojalna vladaru. Simbol viteza obeležava i uzvišene ciljeve i junaštvo. Vitezovi su razradili sopstveni skup pravila ponašanja, tzv. kodeks časti (codes of honour) vernost i čestitost, spoj snage i odvažnosti, hrabrosti i veštine koju i danas simbolišu. Ovaj kodeks je aristokratski, prevazilazio je geografske i dinastijske prepreke, uključivao je verski element, hranio se ljubavnim pustolovinama i maštom.

Vojnić palata, Korzo 1, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Vitez je vremenom postao simbol plemstva, a njegova se obeležja koriste za porodične grbove, kao što su štit, šlem, mač i drugi viteški rekviziti. Međutim, poreklo grboslovlja leži u činjenici da je pojedinog viteza bilo teško prepoznati kada navuče šlem, pa je obeležavao svoj štit kao znak raspoznavanja. Heraldika ima svoje stroge zakone. Vitez je smeo da nosi samo jedan grb, koji bi kad on umre nasledio njegov najstariji sin. Druga deca isticala su varijante očevog obeležja.

Satir, Korzo 1, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Ostala dekorativna plastika najamne palate Mate Vojnića je smeštena oko prozora. U lizeni ispod prozora nalazimo figuru raširenih krila koju okružuju dva delfina, tipična za renesansnu ikonografiju. U istom stilu javlja se detalj na konzolama balkona, ispod erkera reljef krilatog konja koji na prednjim nogama umesto kopita ima peraja, a zadnje noge se završavaju u obliku zmajevog repa. Oko konjske glave javlja se dekoracija u vidu plamičaka. Ovaj prikaz mitske zveri pojavljuje se rezbaren i na raznim viteškim rekvizitima.

Vitez, Korzo 1, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Prilikom konzervacije i restauracije fasade 2007. godine radovi su izvođeni na licu mesta. Pažljivo se rekognisciralo stanje skulpture viteza. Osim hemijsko-bioloških procesa nisu se desila veća oštećenja. Nije došlo ni do zamora materijala, a nakon skidanja hirofe (špricane smese kamene rizle) pranjem i mehaničkim metodama, pokazalo se da je figura stabilna. Ukoliko farba nije kompatibilna sa materijalom na koji se nanosi, dolazi do vrlo ružnog zbacivanja boje sa površine. Skulptura je obojena i vraćena u prvobitno stanje, a fasada je zasijala u punom obeležju stila u kom je napravljena.

Mitsko stvorenje, Korzo 1, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Skulptoralna dekoracija Gradske biblioteke (1896)

Zgrada Gradske biblioteke se proteže na tri ulice, Cara Dušana, Braće Radić, sa glavnim ulazom okrenutim prema Trgu slobode. Objekat je izgrađen u neobaroknom stilu, između 1895. i 1896. godine za potrebe Nacionalne kasine, na osnovu projekta, Ferenca Rajhla (Raichle J. Ferenc 1869–1960).

Središnji raskošni dominantni korpus prizemlja je u vidu barokno razuđenih masa sa dva Atlanta izvedena u visokom reljefu. Atlanti predstavljaju potporne nosače u obliku muških figura. Po nepotvrđenim podacima radio ih je kasnije poznati mađarski vajar Ede Telč (Telcs Ede, 1872–1948). Atlanti nose balkon, nad kojim se nalazi luneta sa bogatom i finom ornamentikom. Između njih je postavljena figura ptice raširenih krila, nalik sokolu, tj. mitska „Turul ptica“ koja je dovela mađarski narod u Panonsku niziju u IX veku. Nacionalna kasina sagrađena je 1896. godine, upravo u vreme kada se proslavljala milenijumska godina od tog dolaska. Tada su u više gradova podizana spomen obeležja gde se na vrhu obeliska nalazila Turul ptica sa raširenim krilima. Ovakvo spomen obeležje stajalo je i na današnjem Trgu slobode, tačno preko puta današnje Gradske biblioteke, a pošto je Nacionalna kasina izgrađena 1896. u godini Mađarskog milenijuma, arhitekta je na objekat neosporno uneo ovaj simbol.

Nacionalna kasina, današnja Gradska biblioteka, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Iznad balkona u luneti, u sredini nalazimo jedan grb koji je okružen simetrično postavljenim putima, čije se noge nastavljaju u raskošnu dekorativnu floralnu plastiku. S obzirom da su na figurama izraženi ženski atributi, možemo da prihvatimo i objašnjenje po kome su figure zapravo nimfe. Na vrhu grba se nalazi velika kruna, a u podnožju grba je smeštena maska satira, koja se najčešće predstavlja u floralnom spletu, što asocira na zabavu i uživanje. Grb sa krunom upućuje na namenu objekta za potrebe Nacionalne kasine, označavajući državni status. Na lunetu se nadovezuje trougaona atika sa nišom u kojoj je postavljena slobodna ženska figura u sedećem položaju, sa desnom rukom na svom boku, pogledom uperenim prema dole.

Fasadni dekorativni elementi izvedeni su od gipsa i za fasadu su pričvršćeni ankerima. Gips kao materijal koristi se uspešno u građevinarstvu jednako kao i u vajarstvu.

Konzervacija fasade i fasadnih elemenata izvedena je poslednji put 2004. godine kada su se figure detaljno čistile na licu mesta, pomoću pranja vodom i mehaničkim sredstvima. Gipsom su sanirane vidljive pukotine, nakon čega su dekorativno obojene u belo. Potreba da se fasada zaštiti od štetnog dejstva golubova je bila rešena stavljanjem zaštitnih plastičnih traka sa iglicama. Ovo rešenje je bilo kratkotrajno, jer se golubovi vremenom asimiluju i nastave da prave gnezda čak i na bodljama.

Figuralna plastika fasade Gimnazije (1896–1900)

Gimnaziju u ulici Petefi Šandora projektovao je u neobaroknom stilu Ferenc J. Rajhl, a građena je od 1896 – 1900. godine. Stojeća figura nagog mladića rukama oslonjenog na barokne volute dva grba na pročeonoj fasadi, iznad ulaznih vrata, daje raskošan izgled objektu. Grb koji mladić pridržava desnom rukom je prepoznatljiv grb Subotice. Levom rukom oslanja se na baroknu volutu u kojoj primećujemo grb sa predstavom zmije, koji je Rajhl pet godina kasnije postavio i na svoju palatu, a radi se o detalju njegovog porodičnog grba.

Gimnazija, Petefi Šandora 1, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Figura mladića simboliše prvobitnu namenu objekta, tj. da je to nekad bila muška gimnazija. Figura dečaka značajna je zbog svojih monumentalnih dimenzija i svedene forme.

Napravljena je od gipsa i u dobrom je stanju. Može se primetiti da su figure i reljefi koji su pravljeni od gipsa izuzetno otporni. Imaju dug vek trajanja i što je najvažnije lako se održavaju. Sama priprema gipsa je veoma jednostavna. Zato je ovaj građevinski, a ujedno i vajarski materijal zahvalan za korišćenje na fasadama. Skulptura dečaka tretirana je prefinjenom modelacijom, u stilu poznog baroka. Saznajemo i da je pojedina dekoracija bila pozlaćena i oslikavana, što se vremenom izgubilo prilikom izvedenih restauracija fasade. Periferna plastika prvog sprata u baroknom stilu naglašena je bogatom floralnom dekoracijom u vidu girlandi, kao i grotesknim satirima u punoj plastici. Mnoštvo dekorativnih elemenata uz primenu različitih materijala dovedeno je u skladnu, harmoničnu i raskošnu celinu.

Figura mladića iznad glavnog ulaza Gimnazije, foto: Željko Vukelić/MZZSK

Na vrhu pročeone kupole sa lučnim prozorima u nizu, izvedene su dve sedeće figure anđela koje pridržavaju globus, nalik Atlantima. Na vrhu te kugle izvorno je bio postavljen krst, jer je ustanova u to vreme imala verski karakter. Ovakvo pozicioniranje skulptura na teritoriji zaštićenog jezgra Subotice, skulpture na krovu zgrade, nalazimo još samo na baroknoj Katedrali svete Terezije Avilske. Međutim, ovde imamo grupnu kompoziciju veoma specifičnog načina materijalizacije. Skulpture i globus rađeni su od cink lima, kovanjem, a zatim ofarbane sivom bojom. Figure su na osnovu ovog načina izrade tretirane veoma realistično, tako da se kroz formu oslobađa pokret i unutrašnji naboj muških tela i njihovih krila koji na nešto savremeniji način predstavljaju anđele. Upotrebu cink lima nalazimo na još jednom Rajhlovom objektu, Nacionalnoj kasini, današnjoj Gradskoj biblioteci, kao i na zgradi Putnika, koju su projektovali Komor i Jakab. Ovi limeni detalji ukrašavali su krovove gradskih velelepnih objekata u vidu cvetnih motiva secesije i neobaroknih amfora.

Anđeli na krovu Gimnazije su retki primeri figuracije i grupne kompozicije izvedeni u ovom materijalu, kao sastavni delovi arhitekture. U to vreme postojala su limarske radionice koje su imale kvalitetne proizvode i razvijeno tržište, a za koje su se odlučivali poznati arhitekti prilikom izrade detalja. U Istorijskom arhivu Subotica zabeležene su brojne limarske radionice s kraja XIX i početka XX veka. Tako je Samuel Goldgruber (Goldgruber Sámuel) svoju radionicu otvorio 1886. godine, Ferenc Samvald (Saumvald Ferencz) 1887. godine, Jožef Rukavina (Rukavina Jozef) 1889. godine, Danijel Bukavina (Bukavina Dániel) 1886. godine čiju radionicu nakon smrti preuzima njegova udovica koja je trajno vodi sve do 1924. godine, odnosno do momenta kada je ova radionica trajno zatvorena.

Najpoznatiji subotički limar tog vremena, koji je učestvovao i u izradi limarije u Gradskoj kući, bio je Mihalj Abrašić (Abrasits Mihály 1884–1893) koji je 1892. dobio dozvolu za rad, a sa radom je prestao 1908. Očito je da su u Subotici na prelazu vekova postojale izuzetne radionice umetničkih zanata.


Objavljivanje serijala tekstova iz publikacije „Fasadni reljefi i skulpture u zaštićenom jezgru Subotice“ na portalu Magločistač realizuje se u saradnji sa Međuopštinskim zavodom za zaštitu spomenika kulture Subotica.

Autorke tekstova u publikaciji „Fasadni reljefi i skulpture u zaštićenom jezgru Subotice“ Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica su Maja Rakočević Cvijanov, vajarka, i Neda Džamić, istoričarka umetnosti, dok fotografije potpisuje Željko Vukelić.

Štampanje ove publikacije podržalo je Ministarstvo kulture Srbije.

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.