Oslikavanje murala Jovanu Mikiću Spartaku u Subotici, foto: NJ/Magločistač
U vremenu kada se mogućnosti okupljanja i delovanja u javnom prostoru sve više sužavaju, kulturni kolektivi poput „Klare i Rose“ iz Subotice ne odustaju od ideje da umetnost pripada svima i svugde – na ulici, u parku, na fasadi, igralištu, trotoaru…
Ovogodišnji program “Kvartitura”, održan uprkos administrativnim preprekama, još jednom je dokazao koliko je važno da umetnički čin bude dostupan izvan tradicionalnih institucija kulture – na otvorenom.
Naime, program koji je bio planiran da se održi 23. maja na dečijem igralištu u ulici Braće Jugović na Radijalcu nije mogao biti realizovan zbog uskraćivanja dozvole od nadležnih.
„Razlog koji su nam dali bio je da je to prostor predviđen za igru dece. Međutim, ista gradska uprava nam je pre 2–3 godine odobrila korišćenje takvog igrališta za radionice, što nas navodi da verujemo da se nešto menja u odnosu prema javnim okupljanjima”, kaže za Magločistač Gordana Vukov Ciganjik iz Udruženja građana „Klara i Rosa“.
Ipak, od ideje se nije odustalo.
Zbog administrativnih prepreka, i ovogodišnji koncert “Kvartiture” je bio održan u dvorištu školskog centra sa domom učenika „Dositej Obradović“, zahvaljujući razumevanju i podršci direktorke škole.
„Kada su nam odbili zahtev za korišćenje igrališta, čini nam se da je pravi razlog bio suzbijanje javnog okupljanja. Možda ne iz loše namere, ali kao mera kontrole. Nadamo se da nemaju ništa protiv nas, ali to šalje jasan signal – javni prostor se sve više zatvara za građane”, smatra Vukov Ciganjik.
„Time je još jednom potvrđeno da se prostor za kulturu sve češće mora tražiti u privatnoj sferi“, jer, kako navodi Gordana, njihovo udruženje se trudi da kulturu i umetnost iznesu van zatvorenih prostora, a drže da „grad pripada svim građanima“.
Sličnan sled događaja prati i njihove napore da se muralima ukrase subotički objekti.
Od nemanja dozvole za oslikavanje murala na javnim prostorima došlo se do dozvola za oslikavanje na objektima u privatnom vlasništvu – na fasadama kuća Subotičana koji su ih rado ustupili umetnicima na ulepšavanje.
Ona navodi da su se tako, nakon više upornih pokušaja da dobiju dozvolu za oslikavanje zida objekta koji pripada Ministarstvu unutrašnjih poslova (MUP), za ustupanje fasade za oslikavanje murala na kraju obratili jednom od vlasnika prizemne kuće, pa je tako nastao mural “Majke prirode” koji su na Prozivci oslikale Jelena Grujičić, Vanja Subotić i Marijana Buljovčić.
Misija “Klare i Rose” je zalaganje za redefinisanje javnog prostora – kao mesta gde umetnost i publika stupaju u direktan, često spontan dijalog.
„Umetnički čin ne mora da se dešava u galeriji. Može se desiti na ulici, u parku, na fasadi. Tu se dešavaju i katarze i emocije i nova saznanja. Važno je da umetnost bude dostupna svima, a ne samo onima koji su navikli ili nisu navikli da idu u institucije kulture“, naglašava Gordana.
Jedan od najupečatljivijih primera ove ideje jeste mural posvećen Jovanu Mikiću Spartaku, oslikan tokom drugog dela “Kvartiture” na fasadi kuće u privatnom vlasništvu, na uglu ulica Zrinjskog i Frankopana i Doža Đerđa, u subotičkom naselju Radijalac.
Mural posvećen Spartaku je realizovan u saradnji sa beogradskim umetničkim udruženjem „Kurs“, koje već godinama istražuje teme kolektivnog pamćenja, antifašističkog nasleđa i uloge umetnosti u društvu.
To što je rad oslikan na fasadi privatne kuće je, kako ističu autori za Magločistač, sve češća praksa jer se dozvole za intervencije na javnim institucijama teško dobijaju.
„Kada pokušamo da radimo murale u centru grada ili na javnim zgradama, proces je spor, često i višegodišnji. Kada tema ima političku dimenziju – a antifašizam i te kako ima – procedure postaju još komplikovanije“, ocenjuje Mirjana Radovanović iz Udruženja „Kurs“.
Zato im se ideja saradnje sa lokalnom zajednicom u Subotici posebno dopala, jer su ljudi, kaže, otvoreni, zainteresovani i žele da učestvuju.
Drugi autor murala, Miloš Miletić, ističe da je Spartak bio borac, ali i sportista, pravnik, novinar i pesnik, te da mali broj ljudi zna da je pisao pesme pod pseudonimom.
„U mural smo uključili jednu od njegovih pesama, za koju se veruje da je poslednja koju je napisao pre pogibije tog poslednjeg dana oslobođenja Subotice od fašizma krajem Drugog svetskog rata. U njoj se naslućuje gubitak, ali i nada – nešto što duboko rezonuje i danas“, objašnjava Miloš.
Prema njegovim rečima, reakcije građana su dosta pozitivne i ljudi, primećuje on, razumeju i poštuju Spartaka kao ličnost.
Mural se nalazi na kući Lasla Mesaroša, lokalnog aktiviste koji je prepoznao važnost ove umetničke inicijative.
„Spartak je simbol Subotice, ali ne i dovoljno prisutan u našem gradskom identitetu. Po njemu su nazvani mnogi sportski klubovi, a malo ljudi zna za njegovu poeziju. Želim da ova fasada postane mesto koje komunicira s ljudima, koje ih inspiriše i pokreće na razmišljanje“, poručuje naš sugrađanin.
Pored “Kvartiture”, Udruženje „Klara i Rosa“ učestvuje i u međunarodnom projektu Unfold, podržanom od strane programa Evropske unije “Kreativna Evropa”.
Ovaj projekat okuplja umetnike iz Srbije, Grčke i Portugalije, u cilju aktivacije zapostavljenih prostora i promocije umetnosti izvan institucionalnog okvira.
„U junu raspisujemo konkurs za 12 umetnika – po četvoro iz svake zemlje. Oni će tokom devet meseci učestvovati u onlajn programu, razmeni ideja i razvoju koncepata. A na leto 2026. godine, dva umetnika iz Grčke i dva iz Portugalije će doći u Suboticu i realizovati umetničke intervencije u javnom prostoru. Verovatno ćemo se i tada više oslanjati na privatne prostore, ali ćemo insistirati na tome da umetnost pripada svima“, najavljuje Gordana.
A razni performansi, instalacije, koncerti na neobičnim mestima kao što su autobus, groblje, šuma, park… planiraju se i u budućem periodu, bez obzira na prepreke.
„Želimo da umetnost iznenadi, da se dogodi mimo očekivanja, da se jednostavno desi nenadano“, zaključuje Gordana.
Subotica je, dodaje ona, grad koji je uvek bio otvoren za različitosti, a kroz projekte poput murala posvećenog Spartaku, “Kvartiture” i Unfold-a, Subotica potvrđuje svoju sposobnost da i u savremenim izazovima ostane prostor dijaloga, kulture i društvene odgovornosti.
„Želimo da budemo pristupačni svima. Da umetnost bude deo svakodnevice, da građani osete da grad pripada i njima. Jer, kada grad zaista pripada svima, tada i javni prostor postaje mesto promišljanja, učenja i prihvatanja“, poručuju iz Udruženja „Klara i Rosa“.
Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 86. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti, rodnog identiteta ili drugog ličnog svojstva bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.