Hadži: “Preostale kaštele bi mogao da spasi samo izmenjen zakon o restituciji”

Hadži: “Preostale kaštele bi mogao da spasi samo izmenjen zakon o restituciji”

Foto: M.S.

21.08.2023

Kategorija: Bačka Topola , Društvo

Prema različitim izvorima, nakon Drugog svetskog rata Bačka Topola je mogla da pobroji čak 54 kaštela, među kojima su neki nastali u prvom talasu sa namenom eventualne odbrane Beča od Turaka, dok je većina njih bila zidana od druge polovine XIX veka i predstavljala mesto boravka nekog od veleposednika iz tog vremena.

Danas, prema zvaničnim podacima Zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica, na području bačkotopolske opštine vremenu odoleva tek sedam ovakvih građevina, od kojih samo tri služe nekoj nameni , dok međutim lokalno stanovništvo kaštelima naziva još neke objekte, poput Kišlajoša na obali Bačkotopolskog jezera ili Kasnarovog, u kojem je danas smešten Centar za dijalizu.

Novinar u penziji i potomak prvog bačkotopolskog lekara čije ime i nosi, Janoš Hadži, tokom svog radnog veka bavio se izučavanjem lokalne istorije, pa i neizostavnom temom kaštela, a za Magločistač kaže da “gde god po Vojvodini vidiš nekoliko starih stabala na jednom mestu, znaj da je tu nekada bio kaštel”.

Janoš Hadži, Foto: M.S.

Prema Hadžijevim rečima, svi dvorci su posle Drugog svetskog rata nacionalizovani, odnosno preneti u vlasništvo države, čime je zapravo otpočelo njihovo uništavanje.

“Za dvorac Fernbah Janoša sam video Rešenje Narodnooslobodilačkog odbora Bačke Topole, kojim se zabranjuje da se Fernbahovi pojave na svom imanju i kod svoje kuće. Ti ljudi iz svojih kuća nisu smeli da ponesu ništa. Sav nameštaj je ostao tamo, da bi ga potom oslobodioci razvukli. Meni su pričali da su tako jahali na prepariranim lavovima i tigrovima, koji su bili Fernbahovi lovački trofeji i iživljavali se dok ih nisu slomili, da bi ih onda bacili u jezero na Krivaji”, priča Hadži.

Kaštel Terlei Zobnatica, foto: M.S.

Prema njegovim sazanjima, uništavanje te zaostavštine je trajalo do 1948. godine, kada je Maršalskim dekretom naređeno da se svi trofeji veleposednika po Vojvodini, koje su još mogli da sakupe, odnesu u subotički muzej.

“Tako su tamo završili pojedini trofeji Fernbaha i Vojnića. Ja se sećam puno Vojnićevih afričkih trofeja, koji su bili u ZOO-vrtu na Paliću, na jedniom zidu spolja, gde su bili izloženi i svim vremenskim neprilikama. Verujem da od njih nijedan nije ostao. Takođe, preparirani slon je stajao u mezejskom depou u Subotici i neko mu je bio ukrao kljove. To znam sigurno, jer sam video glavu bez kljova, a nisu znali da mi odgovore gde su one nestale”, tvrdi Janoš Hadži.

“Znamo da u Austro-Ugarskoj Jeveri nisu mogli imati zemljišni posed. Engelman, koji je podigao zamak na obali jezera Svetićevo, bio je zanimljiv jer je on bio jedan od samo dva Jevreja koji su imali zemljišni posed u to vreme. Prvi je bio Jožef Baš, čiji je posed bio oko Žednika. Bili su bankari i dali su kredit caru, a na ime toga car donosi posebnu uredbu koja predviđa da Bašovi i Engelmanovi, imaju pravo na posed. To je bio njegov letnjikovac, u kojem je boravio samo za vreme žetve, dok je nadgledao radove, a inače je živeo u Banatu. To je bila luksuzna građevina, sa prozorma od olovnog stakla u boji. Danas je uništena”.

Premda u Muzeju opštine Bačka Topola, nekadašnjem kaštelu Krai, kažu da još čuvaju luster, za koji veruju da je jedini autentičan predmet zaostao od porodice Krai, Hadži kaže da nema saznanja da postoji ijedan komad nameštaja iz ijednog ovdašnjeg kaštela.

Luster u nekadašnjem kaštelu Krai, foto: M.S.

“Nemam saznanja da je igde sačuvan ijedan autentičan predmet ili komad nameštaja koji potiče iz nekog od kaštela. To je apsolutno sve uništeno. Razlog za uništavanje je bila klasna borba protiv buržoazije i to se zadržalo sve do devedesetih godina prošlog veka”, smatra Hadži.

“Velika sramota opštine je što nijedan trg i nijedna ulica u Bačkoj Topoli ne nosi ime svog osnivača”

Zamak Krai u Bačkoj Topoli podigao je 1806. godine ugarski baron Pal Krai, “Baron od Kraijove i Topole”. Gašenjem muške loze Kajovih, kaštel je nasledila Marija Krai, koja se udala za Janoša Zičija, te se kaštel kasnije pominjao i kao Žičijev zamak.

Izvor: Muzej opštine Bačka Topola

Danas je ova građevina javna svojina u vlasništvu Republike Srbije, dok je Muzej opštine Bačka Topola imalac prava nad ovim objektom.

“Zahvaljujući porodoici Krai, Bačka Topola je uz kaštel imala i ogroman park koji je bio čuven u Evropi. Irma Krai je jako puno davala da bi grad digla iz siromaštva. Počela je da radi na gradskoj rasveti, izgradnji puta. Njen muž i moj pradeda su dovodili zanatlije iz Austrije i Slovačke, da se tu nastane i obuče zanatima ovdašnji živalj, koji je bio veoma siromašan”, kaže Janoš Hadži.

Prema Hadžijevim saznanjima, kaštel je bio u vlasništvu Kraijevih, a posle Zičijevih sve do 1945. godine, da bi na samrti Irma Krai kaštel zaveštala katoličkoj parohiji, park gradu, a plac pored Crvenom krstu. I pored toga, međutim, imena Kraijevih se ne nalaze ni na jednoj tabli.

Muzej opštine Bačka Topola, Foto: M.S.

“Sramota varoši Bačke Topole je što pored svih novokomponovanih heroja i reovlucionara, nema Pala Kraija, odnosno što nijedan trg, nijedna ulica, niti sokak u Bačkoj Topoli ne nose ime svog osnivača – Pala Kraija”, ocenjuje Hadži i dodaje:

“Druga velika sramota je šta su uradili od kaštela, u kojem su sada smešteni Muzej i galerija, i šta su uradili od velikog parka, koji je bio čuven u Evropi. Ja dugo nisam bio dole u parku, jer mi srce plače, ali sumnjam da danas postoji ijedno od starih stabala posle izgradnje “čuvenog stadiona”, koji je zapravo jedan veliki betonski sarkofag. To je sramota!”.

“Naslednicima vratiti kaštele, za njih je porodična tradicija još uvek svetinja”

Sagovornik Magločistača, penzionisani novinar, Janoš Hadži, spas preostalih kaštela u Vojvodini vidi eventualno u njihovom vraćanju naslednicima, odnosno prethodnoj promeni zakona o restituciji.

“Trebalo bi napraviti zakon o restituciji kakav je u Mađarskoj i kaštele vratiti nasednicima vlasnicima, dati im povoljne kredite, da ih ponovo dovedu u stambenu ili neku drugu funkciju. Oni bi to uradili, jer njih obavezuje porodična tradicija, do koje ti ljudi još uvek drže i za njih je ona svetinja”, ocenjuje Hadži.

Od sadašnjih vlasnika, a u Bačkoj Topoli su to pretežno poljoprivredna dobra, smatra Hadži, ne može da se očekuje ulaganje u kaštele.

“Sadašnji vlasnici, da mogu uzorati asfalt, oni bi i njega uzorali samo da imaju dve šake žita više. Međutim, u Srbiji je još uvek u toku restitucija. Pojedini bivši vlasnici, a u kontaktu sam sa nekima od njih, predali su zahteve za povrat imovine. Međutim, to se odnosi samo na restituciju poljoprivrednog zemljišta. Kašteli su svi privatizovani i još nije rešeno na koji način će bivše vlasnike da obeštete u tom smislu”, kaže Janoš Hadži.

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.