VANJA ĐURIĆ: ĆUTANJE JE JEDNAKO LOŠEM IZVEŠTAVANJU

VANJA ĐURIĆ: ĆUTANJE JE JEDNAKO LOŠEM IZVEŠTAVANJU

Izvor: twitter.com

Objavio: Magločistač

25.10.2016

Kategorija: U fokusu

Istraživati i pisati o temi ratnih zločina i dalje je veliki izazov za novinare u regionu, koji, ukoliko se odluče na objektivno izveštavanje, često nemaju uredničku podršku.

Novinari koji se odluče baviti temama ratnih zločina počinjenih tokom ratova na prostoru bivše Jugoslavije, često su izloženi pritiscima i cenzuri, kako uredništva, tako i društva koje im lijepi etiketu “izdajnika svog naroda”.

Hilma Unkić je, u svom autorskom tekstu za portal media.ba, opisala sa čime se suočavaju novinari koji su pisali o ratnim zločinima.

Jedna od takvih je i Vanja Đurić, trenutno nezaposlena novinarka iz Novog Sada, koja je iskusila posledice suprotstavljanja uređivačkoj politici svoje medijske kuće. Za Radioteleviziju Vojvodina počela je raditi 2014. godine, a za svoje izveštavanje o Srebrenici za emisiju Radar dobila je nagradu za najbolji magazin i news magazin Evropske asocijacije regionalnih televizija. Međutim, nakon poslednjih promena u uredništvu i rukovodstvu na RTV, počeli su problemi, kako za Vanju, tako i za druge novinare i urednike, od kojih je njih 14 smenjeno u maju.

“Došli su neki ljudi koji su bili urednici u Miloševićevom režimu… Sad su ponovo dobili nekakvu moć, snagu, tako da se ispostavilo da to niti su urednici, niti su novinari, da iza njih ne stoji nikakva ni karijera ni kredibilitet, nego da su to ljudi koji su tu došli, što bismo mi rekli, da počiste teren. Da sklone one koji smetaju, da im se na najgori mogući način revanširaju”, kaže novosadska novinarka.

“Revanširali su se, između ostalog i meni, i moj je, krajnje subjektivan sud, između ostalog, samo zato što sam prošle godine bila u Srebrenici, što sam uopšte o tome izveštavala jer, ne bih nikoga da etiketiram, ali u postupcima tih ljudi su se videli nekakvi fašistički postupci. Oni su potpuno cenzurisali sve što govori o žrtvama nekih drugih nacionalnosti”.

Nakon što su joj prestali dodeljivati smene i stavljati je na rasporede, Đurić je samostalno odlučila napustiti posao, ali je nastavila boriti se za pravo na profesionalno izveštavanje kroz proteste Podrži RTV, koji su održavani u Novom Sadu.

Na neodobravanje i nerazumevanje Đurić nije nailazila samo unutar medijske zajednice, jer je i u krugu prijatelja ponekad dobijala negativne komentare zbog svog pisanja o ratnim zločinima.

“Čim se uhvatiš u koštac s tim temama i kažeš da te to zanima, čini mi se malo da čak i u mom okruženju koje je vrlo prosvećeno i senzibilisano na te teme, a to su ljudi koji su visoko obrazovani uglavnom, bude nekakvog otklona i bude pitanja šta će ti to, što se time baviš, to nisu prijatne teme…”

Na takve komentare Đurić odgovara kako je “ćutanje jednako lošem izveštavanju, neistinitom”.

media.ba/NUNS

Podelite sa prijateljima:

Leave a Reply

Vaša email adresa neće biti objavljenja. Obavezna polja su markirana *

Upišite tekst *

Komentari odražavaju stavove njihovih autora, ne nužno i stavove redakcije portala Magločistač. Na našem sajtu biće objavljeni svi pristigli komentari, osim komentara koji sadrže govor mržnje, psovke i uvrede ili nisu u vezi sa temom članka koji se komentariše. Govor mržnje je definisan Zakonom o javnom informisanju i medijima, koji u članu 75. kaže: „Idejama, mišljenjem, odnosno informacijama, koje se objavljuju u medijima ne sme se podsticati diskriminacija, mržnja ili nasilje protiv lica ili grupe lica zbog njihovog pripadanja ili nepripadanja nekoj rasi, veri, naciji, polu, zbog njihove seksualne opredeljenosti ili drugog ličnog svojstva, bez obzira na to da li je objavljivanjem učinjeno krivično delo”. Pre nego što budu objavljeni, komentari moraju biti odobreni od strane naših moderatora, pa vas molimo za malo strpljenja.